Stjepan Radić bio je hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publicist. Prvi je hrvatski politolog sa svedodžbom. Jedan je od velikana hrvatske povesti.

Umro je 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u Atentatu u Narodnoj skupštini 1928. godine, kada ga je zastupnik u parlamentu i četnik Puniša Račić ustrelio za vreme sednice jugoslavenskog parlamenta u Beogradu, zajedno s nekolicinom drugih hrvatskih narodnih zastupnika: takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u tek deset godina staroj Jugoslaviji, u kojoj su Hrvati složno odbili postati pleme u projektu zajedničke jugoslavenske nacije (Makedoncima, Crnogorcima i drugima nije bio ostavljen čak niti status plemena). Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi.