Crkva sv. Dominika jedan je od najvećih gotičkih prostora na istočnoj jadranskoj obali. Dubok i ispražnjen prostor iznimno velikih dimenzija za naše područje (42x16x16 m) u kombinaciji s visokim i glatkim zidovima crkvene lađe i otvorenim drvenim krovištem odaju dojam prostranosti i gotičke lakoće. Isti utisak može se dobiti i u nekim drugim crkvama propovjedničkih redova. Riječ je o jednobrodnoj građevini s dugom lađom visokih zidova na koju se nastavlja svetište poligonalnog oblika. Vanjski plašt crkve raščlanjen je četvrtastim kontraforima. Unatoč smatranjima nekih istraživača da je zbog potresa i ponovnih pregradnja od izvorne gradnje ostalo vrlo malo ostataka, dominikanska crkva uglavnom je zadržala svoj izvorni oblik. Tome svjedoče grobni natpisi pri dnu pročelja iz 14.-15. stoljeća, niz trodjelnih romaničko-gotičkih slijepih arkada i poligonalna apsida. Južnim pročeljem crkve dominira glavni ulaz do kojeg vodi strmo stubište. Majstor je vanjskog, kasnogotičkog okvira Bonino Jakovljev iz Milana. On je zajedno s domaćim dubrovačkim klesarima 1418. g. izradio vanjski okvir južnog portala i figuru Boga Oca koja se nalazi na vrhu. Drugi, zapadni ulaz u crkvu otvoren je tek sredinom 15. st., i to nakon što je uređena dugačka pristupna rampa.