Marjan je brdo, poluotok i park šuma smještena na zapadnom dijelu splitskog poluotoka, a i sam čini jedan manji poluotok. Podno brda Marjana, istočno, nalazi se grad Split. Samo brdo je visoko 178 metara, a najviši vrh mu se zove Telegrin. Marjan je nedjeljiv od Splita i splitskog poluotoka i pruža se od Marmontove ulice prema zapadu. Dužina mu je oko 3,5 km, a najveća širina 1,5 km. Sjeverna mu je strana od vapnenca, a južna od fliša u kojem dominira tupina nad kojom je nastalo plodno tlo. S južne strane na Marjanu je poluotok Sustipan, koji zatvara zajedno s Marjanom gradsku luku. Sam Marjan je smješten tako da čini prirodni valobran Kaštelanskom zaljevu. Površina Marjana je oko 340 ha, od čega je polovica pokrivena borovom šumom.Marjan je 16. prosinca 1964. godine proglašen park-šumom i time zaštićen Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske. Prvi vrh je na nadmorskoj visini od 125 metara. Na njemu je sagrađena zgrada Meteorološkog opservatorija i restoran koji je poslije preuređen u Prirodoslovni muzej. Uz muzej su sagrađeni Zoološki vrt i Vivarij te poslije i akvarij s morskom vodom. Drugi vrh (Telegrin, Veli križ) nosi ime Telegrin i na nadmorskoj je visini od 178 metara i najviši je vrh. Dvije su teze o imenu. Prema jednoj, koju zastupa više autora, ime je došlo od latinske riječi peregrinus što u prijevodu na hrvatski znači "hodočasnik". Prema drugoj, ime je dobio po tome što je na njemu u Napoleonovo doba bila stara brzojavna postaja. Vjeko Omašić je istražujući došao do spoznaja da su tada u Splitu bila u uporabi dva optička telegrafa i jedan je bio na Marjanu, pa bi vjerojatno od toga dolazi Telegrin.[3]Treći vrh je na nadmorskoj visini od 148 metara. Na njemu je protupožarna promatračnica, a u podnožju je uređena vidilica.Uz Marjan je u svezi jedna do danas nepotvrđena legenda da je nekad bio vulkan.