Otok Lokrum prvi put se spominje 1023. godine kao mjesto utemeljenja benediktinske opatije i samostana. Prema legendi je baš na Lokrumu spas od brodoloma našao Richard I. Lavljeg Srca, vraćajući se 1192. godine s križarskog pohoda iz Palestine. Zavjet po kojemu će, ako se spasi, izgraditi crkvu na mjestu spasenja, djelomično je ispunio. Spasio se iskrcavši se na Lokrumu, ali je na molbu Dubrovčana pristao da crkva bude sagrađena u samom Gradu.