Crkva sv. Jeronima i Franjevački samostan na Prirovu Vis

Crkva sv. Jeronima i Franjevački samostan na Prirovu jedan su od najzanimljivijih povijesnih kompleksa u gradu Visu. Smješteni su na niskom poluotoku Prirovo, odnosno Prilovo kako se naziv izgovara u lokalnom govoru, gotovo potpuno okruženi morem na ulazu u središnji dio viške luke.

Na prvi pogled najviše se ističu jednostavna kamena crkva, odvojeni zvonik, palme i čempresi staroga groblja. Međutim, najveća posebnost nalazi se ispod samostana: franjevci su ga početkom 16. stoljeća podigli izravno na ostacima rimskog kazališta antičke Isse.

Dio gotovo dvije tisuće godina starog teatra sačuvan je u podrumu samostana, a njegov polukružni oblik i danas određuje neobičan zakrivljeni tlocrt samostanske zgrade. Malo je mjesta na Visu gdje se antička, renesansna i kasnija otočna povijest mogu tako jasno vidjeti na istoj lokaciji.

Franjevci na Prirovu od početka 16. stoljeća

Najstariji pouzdani dokument koji govori o franjevačkom samostanu sv. Jere na Prirovu potječe iz 1520. godine.

Važno je da dokument ne govori o početku gradnje, nego već spominje postojeći samostan. To znači da su franjevci konventualci na Prirovo stigli nešto ranije.

U to se vrijeme današnji grad Vis intenzivnije razvijao uz obalu. Nakon razaranja Velog Sela krajem 15. stoljeća sve više stanovnika spuštalo se prema viškoj luci, a područje antičke Isse postupno je ponovno postajalo središte života otoka.

Franjevci su za svoj samostan izabrali vrlo posebno mjesto – ostatke monumentalnog rimskog kazališta.

Samostan sagrađen iznad rimskog kazališta antičke Isse

Isejsko rimsko kazalište podignuto je na Prirovu u 1. ili 2. stoljeću poslije Krista i jedno je od svega nekoliko arheološki potvrđenih antičkih kazališta na području Hrvatske.

Kada su franjevci više od tisuću godina kasnije počeli graditi samostan, velik dio kazališta još je očito bio dovoljno dobro očuvan da posluži kao temelj nove građevine.

Samostan je podignut preko vanjskog zida i svodova nekadašnjeg gledališta.

Zbog toga njegova zgrada nema uobičajen pravokutni samostanski tlocrt, nego je blago zakrivljena i djelomično polukružna, prateći oblik rimske cavee – prostora na kojem su nekada sjedili gledatelji.

Taj oblik najbolje se primjećuje kada se kompleks pogleda izvana ili s mora.

Rimski zidovi još su vidljivi u podrumu samostana

Antičko kazalište nije potpuno nestalo ispod franjevačkih zidova.

U podrumskom dijelu samostana sačuvan je dio presvođenog hodnika rimskog teatra, koji je nosio gornje redove kamenih sjedala. Vani se može vidjeti i dio njegova velikog polukružnog vanjskog zida s ostacima friza.

Ostali dijelovi kazališta nalaze se ispod zemlje i samostanskog kompleksa.

Upravo zbog toga Prirovo nije zanimljivo samo kao sakralna znamenitost nego i kao jedan od ključnih arheoloških lokaliteta antičke Isse.

Razgledavanje ostataka kazališta unutar samostana nije organizirano kao svakodnevni muzejski obilazak. Posjet je moguć uz prethodni dogovor s franjevcima, pa na samostalnom dolasku ne treba računati da će podrum uvijek biti dostupan.

Za gradnju su koristili kamen antičke Isse

Veza između antičkog teatra i franjevačke crkve vidljiva je i izvana.

Za gradnju su korišteni mramorni blokovi i obrađeni kameni elementi uzeti iz ruševina rimskog kazališta i drugih građevina antičke Isse.

Dio tog antičkog kamena ugrađen je upravo u pročelje crkve.

Danas bi se takvo rastavljanje arheološkog spomenika činilo nezamislivim, ali stoljećima je ponovno korištenje starog građevinskog kamena bilo potpuno uobičajeno. Ostaci Isse služili su kao svojevrstan kamenolom za izgradnju kuća, crkava, zidova i pristaništa novog Visa.

Na Prirovu se zato antički kamen nije samo sačuvao ispod zemlje – doslovno je postao dio kasnije franjevačke građevine.

Crkva sv. Jeronima građena je tijekom 16. stoljeća

Uz samostan stoji Crkva sv. Jeronima, koju Višani često jednostavno nazivaju crkvom sv. Jere.

Cijeli franjevački kompleks počeo se razvijati početkom 16. stoljeća, ali crkva nije završena odjednom. Prilikom crkvene vizitacije 1579. godine još je bila samo djelomično dovršena, a završni radovi nastavljeni su nakon toga.

Početkom 17. stoljeća crkva je već bila u redovitoj uporabi.

Današnji izgled rezultat je kasnijih preinaka i obnova, ali njezina osnovna arhitektura i dalje jasno pokazuje kasnorenesansni karakter.

Pročelje na kojem treba pogledati detalje

Pročelje crkve na prvi pogled djeluje vrlo jednostavno, ali vrijedi mu prići bliže.

Glavni portal profiliran je i ukrašen plitko isklesanim ružama, a iznad vrata nalazi se luneta.

Više na pročelju ističe se veliki kružni gotičko-renesansni prozor, oblikom nalik kamenoj rozeti, okružen dekorativnim ovulima.

Na bočnim sjevernim vratima nalazi se i nedovršeni reljef stigmatizacije sv. Franje.

Kombinacija tih detalja, jednostavnog kamenog zida i ponovno korištenih antičkih blokova daje pročelju puno zanimljiviji karakter nego što se vidi na brzom prolasku.

Odvojeni zvonik

Posebnost cijelog kompleksa je i zvonik koji nije spojen s pročeljem crkve, nego stoji uz istočni dio samostana.

Današnji masivniji izgled nije potpuno jednak izvornom.

U drugoj polovici 18. stoljeća zvonik je oštećen udarom groma, nakon čega su 1758. godine izvedeni veći radovi. Obnovom je postao čvršći i masivniji, ali je izgubio dio ranije vitkosti.

Zvonik, crkva, samostanske zidine, palme i čempresi zajedno čine jednu od prepoznatljivijih vizura viške luke, posebno kada se Prirovo promatra s mora.

Vrijedna umjetnička djela u crkvi

Unutrašnjost sv. Jeronima također vrijedi pogledati ako je crkva otvorena.

Crkva ima barokne oltare, kasnobarokno pjevalište i orgulje, dok sačuvani inventar cijeloga kompleksa pripada vrlo širokom razdoblju – od gotike sve do secesije.

Velik dio umjetnina potječe iz talijanskih, posebno venecijanskih radionica, što nije neobično s obzirom na stoljetne veze Visa s drugom stranom Jadrana.

Među najvrjednijim predmetima posebno se izdvaja gotičko raspelo.

Neobičan predmet u samostanskoj zbirci je i oslikani kožni jastuk iz 17. ili 18. stoljeća, još jedan trag bogate kulturne baštine koja se tijekom stoljeća čuvala u ovom malom otočnom samostanu.

Engleska vojska pretvorila je crkvu i samostan u skladište

Prirovo nije ostalo pošteđeno burnih razdoblja viške povijesti.

Tijekom britanske uprave nad Visom od 1812. do 1815. godine, crkva i samostan korišteni su kao vojno skladište.

U tom razdoblju kompleks je opljačkan i izgubljen je dio umjetničkog i crkvenog inventara.

To je samo jedan od brojnih primjera kako su se tijekom povijesti na Visu neprestano preklapali vjerski, pomorski i vojni život. Samo nekoliko desetljeća kasnije područje Prirova ponovno će postati važno nakon jedne od najvećih pomorskih bitaka na Jadranu.

Groblje na Prirovu i Viška bitka

Uz crkvu i samostan nalazi se staro gradsko groblje Prirovo, okruženo morem i visokim čempresima.

Groblje je samo po sebi zanimljivo mjesto za šetnju jer čuva stare viške grobnice i nadgrobne spomenike.

Posebno je povezano s Viškom bitkom iz 1866. godine, pomorskim sukobom austrijske i talijanske mornarice koji se odigrao u moru nedaleko od otoka.

Na Prirovu je nakon bitke podignut poznati spomenik poginulim mornarima s kipom ležećeg lava, poznat kao Viški lav.

Talijanske snage nakon okupacije Visa 1919. rastavile su originalni spomenik i prenijele ga u Italiju, gdje se i danas nalazi u sklopu Pomorske akademije u Livornu.

Na Prirovu je danas postavljena replika, pa se i ta priča može uključiti u obilazak poluotoka.

Prirovo je najbolje mjesto za razumjeti antički Vis

Na relativno maloj površini Prirova nalazi se nevjerojatna koncentracija povijesnih slojeva.

Ispod franjevačkog samostana nalazi se rimsko kazalište antičke Isse.

U zidove crkve ugrađen je antički kamen.

Nekoliko koraka dalje nalazi se groblje povezano s Viškom bitkom iz 19. stoljeća.

Uz obalu se nalaze i drugi ostaci antičkog grada, dok se u moru oko nekadašnje Isse još mogu prepoznati tragovi antičke obalne infrastrukture.

Zato Prirovo nije samo lijepi poluotok s crkvom. To je jedno od mjesta u gradu Visu gdje se najbolje vidi kontinuitet života od antičke Isse do današnjega grada.

Kako doći do crkve i samostana?

Prirovo se nalazi u neposrednoj blizini centra grada Visa i do njega je najbolje doći pješice.

Od trajektne luke i središnjeg dijela Visa potrebno je tek nekoliko minuta lagane šetnje uz obalu.

Poseban automobil za obilazak nema smisla koristiti.

Poluotok je malen i najbolje ga je obići pješice: prvo crkva i pročelje, zatim prostor uz samostan i groblje, a nakon toga nastaviti prema arheološkim ostacima antičke Isse.

U neposrednoj blizini nalazi se i Plaža Prirovo, pa se kulturni obilazak ljeti vrlo lako može završiti kupanjem.

Može li se ući u samostan?

Treba razlikovati crkvu od samostana.

Samostan sv. Jere i danas je aktivni franjevački samostan, a ne muzej kroz koji se može slobodno prolaziti cijeli dan.

Crkva je dostupnija posjetiteljima kada je otvorena, ali ni ona nema klasično muzejsko radno vrijeme.

Za razgledavanje ostataka rimskog kazališta u podrumu samostana službena Turistička zajednica Visa izričito navodi da je potreban dogovor s franjevcima.

Zato nema smisla obećavati da će svaki posjetitelj moći spontano ući u sve dijelove kompleksa.

I bez ulaska u samostanske prostorije, vanjski obilazak Prirova vrlo je vrijedan.

Jedna od najvažnijih znamenitosti grada Visa

Crkva sv. Jeronima i Franjevački samostan na Prirovu nisu zanimljivi samo zbog starosti.

Njihova najveća vrijednost je u tome što na jednom mjestu povezuju antičku Issu, renesansni Vis, franjevačku povijest, mletačke umjetničke utjecaje i pomorsku povijest 19. stoljeća.

Samostan doslovno stoji na rimskom kazalištu, dok su dijelovi antičkog teatra ponovno ugrađeni u crkvu koja je podignuta više od tisuću godina poslije.

Takav spoj slojeva ne može se dobro razumjeti samo s fotografije pročelja.

Ako se u gradu Visu želi posjetiti nekoliko najvažnijih povijesnih mjesta, Prirovo i kompleks sv. Jeronima svakako trebaju biti među njima.