Crkva Gospe od Stomorja – staro šoltansko svetište pod Velom Stražom

Crkva Gospe od Stomorja nalazi se u borovoj šumi između Gornjeg Sela i Stomorske, nedaleko od puta prema Veloj Straži. Na Šolti ćete za nju čuti nekoliko naziva: Gospa od Stomorja, Gospa od Stomorije, Gospa u Borima ili Gospa od Bori. Svi se odnose na isto marijansko svetište.

To nije velika ni raskošna crkva, nego mirno otočno svetište okruženo borovima, kamenim zidovima i starim grobljem. Najljepše ga je posjetiti rano ujutro ili kasnije poslijepodne, kada kroz krošnje pada mekše svjetlo i kada oko crkve nema mnogo ljudi.

Od Stomorije do Gospe u Borima

Naziv Stomorija povezuje se sa starim nazivom za crkvu Svete Marije. Na tom se prostoru nekada nalazio benediktinski samostan s crkvom, po kojem je cijeli lokalitet dobio ime.

Nakon nestanka samostanske zajednice područje nisu potpuno napustili vjernici. U povijesnim se izvorima spominju pustinjaci koji su živjeli uz svetište, a tragovi njihove prisutnosti sačuvani su u predaji i starim grobovima oko crkve.

Današnja crkva svoj je izgled dobila 1776. godine. Podignuta je na prostoru starijega sakralnog sklopa i tijekom vremena obnavljana, ali je zadržala jednostavan izgled male dalmatinske crkve u prirodi.

Od 1995. godine službeno ima status marijanskog svetišta, iako su joj Šoltani hodočastili mnogo prije toga.

Kako izgleda crkva

Crkva je jednobrodna kamena građevina jednostavnog pročelja, bez velikih ukrasa. Upravo joj ta skromnost najbolje pristaje jer ne odvaja građevinu od okolne prirode.

U unutrašnjosti se nalazi oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Sa strana svetišta postavljeni su kipovi Gospe od Sedam Žalosti i Gospe od Zdravlja.

Crkva nije otvorena kao muzej tijekom cijelog dana. Najveća mogućnost ulaska je za vrijeme misa, hodočašća i većih crkvenih blagdana. Kada je zaključana, i dalje vrijedi zastati, obići je izvana i uživati u tišini borove šume.

Uz crkvu se nalazi groblje, pa cijeli prostor treba obilaziti mirno i s poštovanjem. Nije primjereno ulaziti među grobove radi fotografiranja niti stvarati buku oko svetišta.

Legenda o nastanku svetišta

Uz Gospu od Stomorja vezana je stara šoltanska predaja o pastirici kojoj se u borovoj šumi ukazala Gospa. Prema legendi, djevojčica je vijest prenijela župniku i stanovnicima sela, nakon čega je na tom mjestu podignuta crkva.

Predaju treba razumjeti kao dio vjerske i usmene baštine Šolte, a ne kao povijesno potvrđen događaj. Ipak, ona dobro pokazuje koliko je ovo mjesto dugo prisutno u životu lokalnog stanovništva.

Hodočašće za Veliku Gospu

Najvažniji dan u svetištu je Velika Gospa, 15. kolovoza. Uoči blagdana vjernici se okupljaju u Gornjem Selu i u procesiji odlaze prema svetištu.

Hodočašće nije ograničeno samo na stanovnike Gornjeg Sela. U njemu tradicionalno sudjeluju vjernici iz svih šoltanskih župa, a u prošlosti su dolazili i hodočasnici iz Splita, Drvenika, Čiova, Brača i drugih mjesta.

Program se može mijenjati iz godine u godinu, ali obično uključuje mise, ispovijed i procesiju. Posjetitelji koji dolaze kao turisti trebaju imati na umu da je riječ o aktivnom vjerskom događaju.

Tijekom Velike Gospe prilaz i prostor oko crkve mogu biti znatno prometniji nego inače, pa je najbolje doći ranije i automobil ostaviti dalje od samog ulaza u svetište.

Križni put prema Veloj Straži

Od područja svetišta nastavlja se put prema Veloj Straži, najvišoj točki istočnog dijela Šolte. Na toj se trasi povremeno održava križni put, posebno tijekom Velikog tjedna.

Put prema vrhu prolazi kroz kamenjar i nisku mediteransku vegetaciju. Nije dugačak, ali podloga može biti neravna, pa su tenisice ili planinarske cipele bolji izbor od japanki.

S Vele Straže pruža se širok pogled prema Stomorskoj, Braču, Splitskim vratima i otvorenom moru. Posjet crkvi zato se lako može povezati s kratkim usponom do vidikovca.

Kako doći do crkve

Do Gospe od Stomorja može se doći iz Gornjeg Sela i iz smjera Stomorske. Prilaz vodi lokalnom cestom kroz šumu i nenaseljeni dio otoka.

Put je većim dijelom prohodan automobilom, ali je uži od glavnih otočnih cesta. Treba voziti polako, posebno na zavojima i na mjestima gdje se dva vozila teže mimoilaze.

U blizini crkve postoji prostor na kojem se može ostaviti nekoliko automobila, ali ne treba očekivati veliko uređeno parkiralište. Za vrijeme misa, sprovoda, procesija i Velike Gospe taj se prostor brzo popuni.

Automobil ne treba ostavljati pred ulazom u groblje, na okretištu ni na način koji blokira prolaz drugim vozilima. Tijekom većih okupljanja praktičnije je parkirati dalje i posljednji dio proći pješice.

Do svetišta se može doći i pješice iz Gornjeg Sela ili Stomorske. Ljeti je najbolje krenuti ranije ujutro jer je dio puta izložen suncu, iako se oko same crkve nalazi dosta hlada.

Mirno mjesto i izvan blagdana

Iako je svetište najpoznatije po hodočašću za Veliku Gospu, meni je najljepše običnim danom. Tada se najbolje osjeti mir borove šume i izdvojenost od obalnih naselja.

Oko crkve nema kafića, restorana, trgovine ni turističkog centra. Dobro je ponijeti vodu, osobito ako se planira nastaviti prema Veloj Straži.

Nema ni klasičnog turističkog radnog vremena, vodiča ni naplate ulaza. Posjet je jednostavan: dođe se, razgleda crkva izvana ili iznutra ako je otvorena, zastane u tišini i nastavi prema vrhu ili Gornjem Selu.

Što posjetiti u blizini

Najbliža prirodna znamenitost je Vela Straža, do koje se može nastaviti pješice. U Gornjem Selu vrijedi posjetiti župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i prošetati starom kamenom jezgrom.

Prema obali se može spustiti u Stomorsku, gdje se nalaze riva, restorani, kafići i plaže. Gospa od Stomorja zato se dobro uklapa u izlet koji povezuje Gornje Selo, Velu Stražu i Stomorsku.

Zašto posjetiti Gospu od Stomorja

Crkva Gospe od Stomorja važna je zbog mnogo više od same arhitekture. Ona povezuje ostatke starog benediktinskog samostana, stoljeća lokalnih hodočašća, predaje o pustinjacima i današnji vjerski život otoka.

Vrijedi je posjetiti zbog mirnog položaja pod borovima, povijesti koja seže u srednji vijek i blizine Vele Straže. To nije atrakcija koju se obilazi zbog velikog broja izložaka, nego mjesto koje se najbolje pamti po tišini, mirisu borova i osjećaju da se nalazite na jednom od najstarijih duhovnih mjesta na Šolti.