Samostan je podignut i uređen oko crkve Sv. Marije Anđeoske. Povest samostana seže od davne 1223. godine. Godine 1780. zdanje je barokizirano, a tada je postavljen i oltar čuvenog majstora Sebastijana Petruccija. Novi oltar posvećen je Blaženoj Devici Mariji na nebo uznesenoj, pa je i crkva po tom novom oltaru dobila novo ime. Zvonik je dograđen oko 1800 godine. Koludrice su punih sto godina, od 1802 do 1903 godine bile učiteljice ženske pučke škole u svom samostanu. Posle Prvog svetskog rata držale su konvikt za gimnazijalke gradske gimnazije. Dolaskom komunističkog režima sestre su bile prisiljene tražiti nove oblike delatnosti i izvore sredstava za život.