Titova pećina – istorijska lokacija na padinama Huma

Titova pećina se nalazi u unutrašnjosti otoka Visa, na padinama Huma iznad područja Borovika i Žene Glave. To je jedna od poznatijih istorijskih lokacija na otoku i zanimljiv izlet iz Komiže, posebno ako se poseta poveže sa vožnjom prema Humu i crkvici Svetog Duha.

Iako se najčešće govori o Titovoj pećini u jednini, reč je zapravo o dve manje prirodne pećine, odnosno udubljenja u vapnenačkim stijenama. Nemaju pećinske ukrase zbog kojih se posjećuju klasične turističke pećine – njihova vrednost prvenstveno je istorijska. Hrvatski planinarski savez ih opisuje kao dve male pećine bez ukrasa, s delimično podzidanim ulazima.

Mjesto je postalo važno tokom Drugog svetskog rata. Nakon dolaska Josipa Broza Tita na Vis 7. juna 1944., za njegov boravak i rad odabrane su dve pećine oko kilometar udaljene od tadašnjeg sela Borovik. Niža pećina bila je namenjena njegovim najbližim saradnicima i sastancima političkog vođstva, dok je u nešto višoj bilo uređeno sklonište za Tita. Na Visu je tada bilo smešteno političko i vojno vođstvo partizanskog pokreta, a upravo su tokom tog perioda vođeni važni razgovori i pregovori sa Saveznicima i predstavnicima jugoslavenske vlade u izgnanstvu.

Kako doći do Titove pećine

Do početka uspona može se doći automobilom putem koji iz unutrašnjosti Visa vodi prema Humu. Prilazi se preko područja Podšpilja i Žene Glave, a od ceste prema pećinama vodi uređena staza s kamenim stepenicama. Službena Turistička zajednica Visa takođe navodi da se do dve pećine dolazi upravo kamenim stepeništem s puta za Hum.

Uz put kod početka staze postoji prostor na kojem se može ostaviti nekoliko vozila, ali ne treba očekivati veliko uređeno parkiralište. Nakon toga sledi uspon peške. Do pećina treba računati približno 10–15 minuta hoda uz stepenice, u zavisnosti od tempa. Istorijski podaci o uređenju lokaliteta navode ukupno 299 stepenica od podnožja do pećina.

Uspon nije dug, ali zbog velikog broja stepenica može biti naporan po letnjoj vrućini. Dobro je imati zatvorenu ili barem stabilnu obuću i poneti vodu. Lokalitet nije pogodan za dečja kolica niti za osobe kojima strme stepenice predstavljaju problem.

Šta se može videti

Po dolasku se mogu obići obe pećine i ostaci kamenih zidova kojima su njihovi prirodni ulazi i prostori prilagođeni ratnoj nameni. Niža i viša pećina međusobno su udaljene oko stotinak metara. Danas ondje nema rekonstruisanog ratnog zapovedništva kakvo je postojalo 1944., pa ne treba očekivati klasičan muzej ili veliku uređenu izložbu.

Upravo ta jednostavnost dosta govori o samoj lokaciji. Kada se vide strme padine, stijene i zaklonjen položaj pećina, puno je lakše razumeti zašto je ovo mesto 1944. odabrano kao zaštićeno sedište. S područja oko pećina otvaraju se i pogledi prema južnom delu otoka.

Titova pećina može se posetiti kao zaseban kraći izlet, ali ima više smisla povezati je s nastavkom prema crkvici Svetog Duha na Humu. Planinarska staza od pećina nastavlja prema području Svetog Duha na oko 564 metra, odakle se pruža pogled prema Komiži, Biševu i velikom delu otoka. Sam vrh Huma visok 587 metara nalazi se dalje prema istoku i zbog radarskog objekta nije dostupan javnosti.

Na samom lokalitetu ne treba računati na kafić, restoran, sanitarije ili druge klasične turističke sadržaje, pa je vodu i sve potrebno za obilazak najbolje poneti sa sobom. Službene turističke stranice Titovu pećinu vode kao slobodno dostupnu istorijsku lokaciju i ne objavljuju posebno radno vreme samih pećina.

Za posetu iz Komiže Titova pećina posebno je zanimljiva jer se u relativno kratkom izletu mogu spojiti potpuno različite strane Visa – njegova ratna istorija, kameniti krajolik unutrašnjosti i panoramski predeli ispod najvišeg otočkog vrha.