Medvidina špilja Biševo – morski covik i 160 metara podzemlja

Medvidina špilja na otoku Biševu jedna je od najimpresivnijih morskih špilja na Jadranu. Nalazi se u uvali Trešjavac na južnoj strani otoka, daleko od najprometnijih ruta prema Modroj špilji, a već njen veliki tamni otvor u strmoj kamenoj obali pokazuje da se radi o potpuno drugačijem mestu.

Špilja je duga približno 160 metara, a ulaz joj se uzdiže oko 27 metara iznad mora. Od velikog otvorenog predvorja postepeno postaje sve uža, niža i tamnija, sve dok duboko u unutrašnjosti ne završi malim šljunčanim žalom.

Upravo je taj skriveni završni deo razlog njenog imena.

Medvidina špilja nekada je bila stanište sredozemne medvjedice, jednog od najugroženijih morskih sisavaca na svetu. Na Visu i Biševu poznavali su je kao „morskog covika“, a mirna plažica duboko unutar špilje pružala joj je sigurno mesto za odmor i podizanje mladih.

Danas medvjedice više ne koriste špilju, ali njena prirodna vrednost ostala je toliko velika da je ceo lokalitet pod posebnim režimom zaštite.

Gde se nalazi Medvidina špilja?

Medvidina špilja nalazi se na južnoj obali Biševa, u uvali Trešjavac.

Za razliku od Modre špilje na istočnoj strani otoka, do Medvidine nema uređenog pristupa kopnom. Strma obala praktično onemogućava normalan pešački dolazak do samog ulaza.

Dolazi se isključivo s mora.

Najjednostavnije polazište je Komiža, odakle se prema južnoj strani Biševa može doći manjim izletničkim ili privatnim brodom.

Medvidina špilja često se uključuje u obilazak obale Biševa, ali njen poset ne funkcioniše poput obilaska Modre špilje. Ovdje nema klasične blagajne, reda malih brodica i nekoliko minuta organizovane vožnje kroz osvetljenu unutrašnjost.

To je mnogo prirodniji, osetljiviji i zahtevniji lokalitet.

Ogroman ulaz visok oko 27 metara

Najimpresivniji trenutak dolazi pre nego što se u špilju uopšte uđe.

U vertikalnoj steni Biševa otvara se velika rasjedna pukotina visoka približno 27 metara i široka oko 7 metara. Geopark je opisuje kao velika kamena vrata nastala uz rasjed u steni.

S mora ulaz izgleda kao tamni procjep između dviju golemih kamenih ploha.

Za razliku od Modre špilje, u koju brodica prolazi kroz vrlo nizak otvor, ovde se u prvom delu špilje iznad glave uzdiže golemi kameni svod.

Tek dublje u unutrašnjosti prostor se počinje znatno sužavati.

Špilja je duga oko 160 metara

Od velikog ulaza Medvidina špilja proteže se približno 160 metara duboko u unutrašnjost Biševa.

U početku je prostor velik i dovoljno osvetljen dnevnim svetlom koje ulazi kroz otvor.

Što se ide dublje, špilja postaje uža i niža, a prirodne svetlosti sve je manje.

Nakon određenog vremena ulazi se u zonu gotovo potpune tame. More se nastavlja između stena, a na samom kraju nalazi se malo šljunčano žalo.

Upravo taj raspored – velik morski ulaz, dugačak zatamnjeni hodnik i mala suha plaža na kraju – stvarao je gotovo idealno sklonište za sredozemnu medvjedicu.

Zašto se zove Medvidina špilja?

Naziv dolazi od sredozemne medvjedice (Monachus monachus).

To je jedina vrsta tuljana koja prirodno živi u Sredozemnom moru i jedan od najređih morskih sisavaca sveta.

Na Visu se tradicionalno nazivala morski čovik odnosno morski covik.

Medvjedica za odmor i razmnožavanje traži teško dostupne morske špilje sa skrivenom plažom u unutrašnjosti. Medvidina špilja upravo je takvo mesto.

Životinja je mogla uplivati duboko ispod stene, izaći na malo žalo i ondje ostati skrivena od talasa, ljudi i pogleda s otvorenog mora.

Zbog toga ova špilja nije samo geološki fenomen nego i jedno od istorijski najvažnijih staništa sredozemne medvjedice na istočnoj obali Jadrana.

Poslednja potvrđena medvjedica na Biševu

Sredozemna medvjedica danas se ne smatra stalnim stanovnikom Biševa.

Geopark Viški arhipelag navodi da je poslednja medvjedica na Biševu zabeležena 1964. godine, kada je stradala od ribara. Naknadna genetska istraživanja pokazala su da se radilo o odrasloj ženki.

To je prilično tužan detalj u istoriji otoka, ali dobro pokazuje koliko se odnos prema zaštiti prirode u međuvremenu promenio.

Danas bi eventualni povratak medvjedice u područje Visa i Biševa bio izuzetno važan događaj.

Populacije ove vrste i dalje postoje u drugim delovima Sredozemlja, posebno u Egejskom moru, pa se mogućnost povremenog pojavljivanja u Jadranu ne može potpuno isključiti.

Upravo zato se Medvidina špilja štiti i kao potencijalno buduće stanište vrste.

Mala plaža na kraju špilje nije turističko kupalište

Jedna od najzanimljivijih stvari u Medvidinoj špilji je malo šljunčano žalo na njenom kraju.

Ali važno je razumeti njegovu funkciju.

To nije skrivena plaža do koje se turistima preporučuje doplivati i tamo ostaviti ručnik.

Žalo je istorijski bilo mesto na kojem je sredozemna medvjedica izlazila iz mora i podizala mladunce, pa je danas deo posebno osetljivog staništa.

Prema pravilima posjećivanja, ne sme se odlaziti do žala na kraju špilje.

To je jedan od slučajeva gde je najbolje videti manje, a sačuvati više.

Može li se u Medvidinu špilju ući brodom?

Ovdje je vrlo važno razlikovati dolazak brodom do špilje od ulaska motornim brodom u njenu unutrašnjost.

Do ulaza se normalno dolazi plovilom.

Međutim, motornim plovilima zabranjen je ulazak u unutrašnjost Medvidine špilje.

Razlog nije samo mogućnost udara u stene.

U dubokom delu špilje izmena vazduha vrlo je slaba, pa se ispušni gasovi motora zadržavaju unutra. Velik broj plovila takođe je tokom godina uzrokovao fizički kontakt sa stenama i oštećenja zaštićenih geoloških struktura.

Zbog toga je danas ispravno približiti se špilji brodom, ali motorno plovilo ostaviti izvan njene unutrašnjosti.

Može li se kupati i plivati u špilji?

Da, kupanje i ronjenje nisu općenito zabranjeni, ali samo uz poštovanje pravila zaštite i stvarnih uslova na moru.

To je važna razlika u odnosu na ulazak motornim plovilom.

Nadležne institucije procenjuju da plivanje i ronjenje uz odgovorno ponašanje mogu imati znatno manji uticaj na špilju.

Ipak, to ne znači da se radi o običnom kupalištu.

Duboko u špilji nema prirodnog svetla, prostor se sužava, voda može biti hladnija, a udaljenost od izlaza postaje velika.

Zbog toga ulazak dublje u špilju nije nešto što bi trebao pokušavati nesiguran plivač ili osoba bez iskustva u morskim špiljama.

Ne koristiti rasvetu bez dopuštenja

Pravila zaštite Medvidine špilje stroža su nego što bi se moglo očekivati.

U unutrašnjosti se bez dopuštenja ne smeju koristiti rasvetna tela, ne sme se stvarati nepotrebna buka niti uznemiravati životinje.

Razlog je vrlo osetljiv ekosistem tame.

Vrste koje žive dublje u špilji prilagođene su gotovo potpunom nedostatku svetla, pa snažno i učestalo osvetljavanje menja uslove njihovog staništa.

To znači da špilja nije mesto za grupno istraživanje s jakim reflektorima radi fotografisanja.

Špilja je puna života iako deluje potpuno mračno

Na prvi pogled unutrašnjost Medvidine špilje izgleda poput tamnog kamenog tunela.

Zapravo je reč o vrlo bogatom morskom staništu.

Istraživanje provedeno 2019. godine zabeležilo je 123 svojte morskih organizama.

U prvom, još osvetljenom delu špilje redovno se mogu videti velike plove gavuna.

Dublje u tami pojavljuju se mali račići, dok stene nastanjuju spužve, mahovnjaci, mnogočetinaši i druge vrste prilagođene životu u morskim špiljama.

Među zabeleženim životinjama nalaze se i strogo zaštićene vrste, poput crvene zvezdače i zupke.

Zbog toga Medvidina špilja nije samo prazan geološki prostor, nego pravi podmorski ekosistem skriven u unutrašnjosti Biševa.

Zaštićena je još od 1967. godine

Medvidina špilja zaštićena je 1967. godine kao geomorfološki spomenik prirode.

Danas je uključena i u evropsku ekološku mrežu Natura 2000 kao deo vrednog stanišnog tipa potopljenih i delimično potopljenih morskih špilja.

Ujedno se nalazi unutar UNESCO Global Geoparka Viški arhipelag.

Zaštita nije uvedena samo zbog njenog izgleda.

Vrednost špilje čine zajedno njena geologija, velika dužina, specifično podzemno morsko stanište i istorijska važnost za sredozemnu medvjedicu.

Kako posetiti Medvidinu špilju iz Komiže?

Najpraktičnije polazište je Komiža.

Biševo se nalazi neposredno jugozapadno od Visa, a lokalni brodari dobro poznaju njegovu obalu i uslove oko Medvidine špilje.

Ako je špilja glavni cilj, treba tražiti izlet koji izričito uključuje južnu stranu Biševa i Medvidinu špilju. Ne treba pretpostaviti da će je svaki standardni izlet za Modru špilju automatski posetiti.

Modra špilja nalazi se na drugoj strani otoka i ima potpuno organizovan sistem obilaska, dok je Medvidina prirodniji i osetljiviji lokalitet.

Najbolje je ići s lokalnim skiperom koji poznaje pravila i zna proceniti stanje mora na ulazu.

Stanje mora je presudno

Medvidina špilja nalazi se na otvorenoj južnoj strani Biševa, izložena moru i talasima.

Zbog toga nije dovoljno da je dan sunčan.

Ako postoji talasanje, ulazak u vodu ispred velikog kamenog otvora može postati neugodan ili nesiguran, a udaranje talasa o stene stvara dodatni rizik.

Lokalni skiper može mnogo bolje proceniti uslove nego posetitelj koji prvi put vidi uvalu.

Ako more nije dobro, nema razloga forsirati ulazak.

Medvidina će biti ondje i sledeći put.

Paziti i na stene iznad ulaza

Stena oko ulaza prirodno je vrlo razlomljena i okršen.

U prošlosti je zabeleženo i odlamanje delova stene, zbog čega su nadležne institucije upozoravale posetitelje na potreban oprez.

Zato se bez potrebe ne treba zadržavati neposredno ispod strmih stena niti pokušavati penjati po rubovima špilje.

Medvidina je prirodni lokalitet, a ne uređena turistička atrakcija s mrežama, ogradama i uređenim hodnicima.

Upravo to je deo njene privlačnosti, ali zahteva odgovornije ponašanje.

Medvidina ili Modra špilja?

Te dve špilje nalaze se na istom malom otoku, ali gotovo ništa drugo im nije isto.

Modra špilja je poznata po intenzivnoj plavoj svetlosti, malom ulazu i kratkom organizovanom obilasku službenom brodicom.

Medvidina špilja je mnogo duža, tamnija i prirodnija. Ulaz je golem, unutrašnjost se proteže oko 160 metara u stenu, a najveća priča nije igra svetlosti nego geologija, potpuna tama i nekadašnje stanište sredozemne medvjedice.

Modra špilja je vizuelni spektakl.

Medvidina je puno više doživljaj divlje morske špilje.

Ako se na Biševu ima dovoljno vremena i more je pogodno, vredi videti obe upravo zato što su toliko različite.

Može li se povezati s drugim sadržajima Biševa?

Da, ali Medvidina je zbog položaja najbolje povezati s obilaskom južne obale otoka brodom.

Iznad područja špilje prolazi i Geostaza Biševo, a u blizini rta Gatula nalaze se stari položaji obalne topničke bitnice.

S uređene bitnice pruža se pogled prema Medvidinoj špilji i otočiću Kamik, pa se špilja može videti i iz potpuno druge perspektive tokom pešačkog obilaska otoka.

To je dobra kombinacija za gosta koji Biševo ne želi upoznati samo s mora.

Jedan dan može spojiti Modru špilju, unutrašnjost otoka i Geostazu, dok se Medvidina poseti brodom kada su uslovi na moru dobri.

Je li Medvidina špilja pogodna za decu?

Pogled na špilju s broda može biti odličan i za decu, ali ulazak plivanjem nije jednako prikladan za sve uzraste.

Treba računati na otvoreno more, duboku vodu, strme stene i tamnu unutrašnjost bez uređenih sigurnosnih sadržaja.

Za malu decu dovoljno je približiti se ulazu s brodom i videti golemi otvor izvana.

Starija deca koja vrlo dobro plivaju mogu eventualni ulazak razmatrati samo uz odgovarajući nadzor, mirno more i poštovanje svih aktuelnih pravila.

To nije mesto na kojem treba dokazivati plivačke sposobnosti.

Najbolje vreme za poset

Za Medvidinu špilju ne postoji „čarobni sat“ poput Modre špilje.

Ovdje je najvažnije mirno more.

Sunčan dan daje lepšu boju vode ispred ulaza i snažniji kontrast između osvetljenog mora i tamne unutrašnjosti, ali sigurni uslovi važniji su od položaja sunca.

Leto pruža najveću verovatnoću stabilnog vremena, no i tada se stanje mora može brzo promeniti.

Jutarnji obilazak često je ugodniji zbog nižih temperatura i manjeg prometa brodova.

Mesto koje treba videti, ali i ostaviti netaknutim

Medvidina špilja jedna je od onih atrakcija kod kojih više posetilaca ne znači nužno bolji turizam.

Nekada je bila dovoljno mirna da je sredozemna medvjedica duboko u njenoj unutrašnjosti podizala mlade.

Danas taj mir više nije isti, a velik turistički pritisak već je ostavio tragove na zaštićenom lokalitetu.

Zato pravi način poseta nije pokušati doći što dublje, osvetliti svaki kut i fotografisati malo žalo na kraju.

Puno je vrednije prići velikom otvoru s mora, poštujući aktuelna pravila eventualno zaplivati u dopuštenom delu i doživeti kako se dnevna svetlost iza leđa postepeno pretvara u gotovo potpunu tamu.

U tome je najveća razlika između Medvidine i Modre špilje.

Modra špilja oduševljava svetlošću. Medvidina ostavlja dojam upravo zbog tame, veličine i osećaja da se ulazi duboko u divlji deo Biševa.

Lokacija: uvala Trešjavac, južna obala otoka Biševa
Engleski naziv: Monk Seal Cave
Tip: polupotopljena morska špilja
Duljina: oko 160 m
Visina ulaza: oko 27 m
Širina velikog rasjednog ulaza: približno 7 m
Završetak špilje: malo šljunčano žalo
Posebnost: nekadašnje stanište sredozemne medvjedice – „morskog covika“
Zaštita: geomorfološki spomenik prirode od 1967. godine
Natura 2000: da
UNESCO: područje UNESCO Global Geoparka Viški arhipelag
Pristup kopnom: nema klasičnog pristupa do ulaza
Dolazak: isključivo s mora, najpraktičnije iz Komiže
Motorna plovila u unutrašnjosti: zabranjena
Kupanje i ronjenje: dopušteni uz poštivanje aktuelnih pravila zaštite i sigurnosnih uslova
Žalo na kraju špilje: nije dopušteno posjećivati
Rasveta u špilji: bez dopuštenja nije dopuštena
Najbolje za: ljubitelje prirode, morskih špilja, geologije i istraživanja Biševa