Pustinja Blaca na Braču | Kameni samostan skriven između litica i mora

Pustinja Blaca se nalazi na južnoj strani Brača, između visokih kamenih litica i strmih kanjona koji se spuštaju prema moru. Iako se naziva pustinjom, ovdje zapravo nema pijeska ni ravnice — riječ je o izoliranom samostanskom kompleksu skrivenom duboko u kamenjaru, do kojeg se i danas dolazi isključivo pješice. Taj osjećaj odvojenosti od ostatka otoka ostavlja snažan dojam već prilikom dolaska.

Do Blaca se može doći iz više pravaca, ali najčešće se koristi cesta iz smjera Nerežišća ili Bola do parkirališta na visoravni iznad kanjona. Odatle slijedi oko 2,5 kilometra hoda kamenitim putem nizbrdo prema samostanu. Put prolazi kroz potpuno ogoljeni krajolik pun suhozida, kadulje i bijelog bračkog kamena, bez hlada na većem dijelu staze. Zbog toga većina posjetitelja dolazi rano ujutro ili kasnije popodne, posebno tokom ljeta.

Samostan su u 16. stoljeću osnovali glagoljaški svećenici koji su bježali pred Osmanlijama s kopna. U početku je to bila mala pećinska nastamba, ali se tokom stoljeća razvila u veliki kompleks sa stambenim dijelom, crkvom, knjižnicom, gospodarskim zgradama i astronomskom zvjezdarnicom. Nevjerojatno je da je sve građeno u stijeni, na mjestu gdje danas nema ni ceste ni izvora vode.

Unutrašnjost samostana značajno se razlikuje od tipičnih dalmatinskih samostana uz obalu. Prostorije su ispunjene starim knjigama, astronomskim instrumentima, satovima, kartama i predmetima koje su redovnici stoljećima prikupljali iz različitih dijelova Europe. Posebno je poznata zvjezdarnica koju je početkom 20. stoljeća uredio don Nikola Miličević, jedan od posljednjih stanovnika Blaca. Zahvaljujući njemu, pustinja je postala poznata i izvan Hrvatske zbog astronomskih promatranja i znanstvenog rada.

Ono što Blaca čini posebnima nije samo povijest, već i cijeli okoliš oko samostana. Kada se nakon dugog spuštanja prvi put pojavi kompleks ugrađen u stijenu, mjesto više izgleda kao filmska scenografija nego stvarni samostan. Nema okolnih kuća, trgovina ni prometa — samo kamen, litice i nekoliko starih terasa koje su redovnici stoljećima obrađivali kako bi preživjeli.

Povratak iz Blaca može biti zahtjevniji od dolaska jer se cijela staza prolazi uzbrdo. Potrebno je ponijeti dovoljno vode, obuću za kameniti teren i izbjegavati najveću vrućinu. Tokom ljeta na stazi gotovo da nema hlada.

Pustinja Blaca danas je jedan od najvažnijih kulturnih lokaliteta na Braču i dio je hrvatske kulturne baštine pod zaštitom države. Većina posjetitelja ističe da je put do samostana jednako važan dio iskustva kao i sam obilazak.