Pustinja Blaca na Braču | Kameni manastir skriven između litica i mora

Pustinja Blaca se nalazi na južnoj strani Brača, između visokih kamenih litica i strmih kanjona koji se spuštaju prema moru. Iako se naziva pustinjom, ovde zapravo nema peska ni ravnice — reč je o izolovanom manastirskom kompleksu skrivenom duboko u kamenjaru, do kojeg se i danas dolazi isključivo peške. Upravo taj osećaj odvojenosti od ostatka ostrva ostavlja najveći utisak već tokom dolaska.

Do Blaca se može stići iz više pravaca, ali najčešće se dolazi putem iz pravca Nerežišća ili Bola do parkirališta na visoravni iznad kanjona. Odatle sledi oko 2,5 kilometara hoda kamenitim putem nizbrdo prema manastiru. Put prolazi kroz potpuno ogoljen pejzaž pun suhozida, kadulje i belog bračkog kamena, bez hlada na većem delu staze. Zbog toga većina ljudi dolazi rano ujutro ili kasnije popodne, posebno tokom leta.

Manastir su u 16. veku osnovali glagoljaški sveštenici koji su bežali pred Osmanlijama s kopna. U početku je to bila mala pećinska nastamba, ali se tokom vekova pretvorila u veliki kompleks sa stambenim delom, crkvom, bibliotekom, ekonomskim zgradama i astronomskom opservatorijom. Nevjerojatno deluje činjenica da je sve građeno u steni, na mestu gde danas nema ni puta ni izvora vode.

Unutrašnjost manastira značajno se razlikuje od tipičnih dalmatinskih manastira uz obalu. Prostorije su pune starih knjiga, astronomskih instrumenata, satova, karata i predmeta koje su monasi vekovima skupljali iz različitih delova Evrope. Posebno je poznata opservatorija koju je početkom 20. veka uredio don Nikola Miličević, jedan od poslednjih stanovnika Blaca. Upravo zahvaljujući njemu pustinja je postala poznata i van Hrvatske zbog astronomskih posmatranja i naučnog rada.

Ono što Blaca čini posebnim nije samo istorija, već i ceo ambijent oko manastira. Kada se nakon dugog spuštanja prvi put pojavi kompleks ugrađen u stenu, mesto više deluje kao filmska scenografija nego stvarni manastir. Nema okolnih kuća, prodavnica ni saobraćaja — samo kamen, litice i nekoliko starih terasa koje su monasi vekovima obrađivali kako bi preživeli.

Povratak iz Blaca može biti zahtevniji od dolaska, jer se cela staza prolazi uzbrdo. Potrebno je poneti dovoljno vode, obuću za kameniti teren i izbegavati najveću vrućinu. Tokom leta na stazi gotovo da nema hlada.

Pustinja Blaca danas je jedan od najvažnijih kulturnih lokaliteta na Braču i deo je hrvatske kulturne baštine pod zaštitom države. Većina ljudi koji je posete kaže da je upravo put do manastira jednako važan deo iskustva kao i sam obilazak.