Pustinja Blaca na Braču | Kameni samostan skriven između litica i mora

Pustinja Blaca nalazi se na južnoj strani Brača, između visokih kamenih litica i strmih kanjona koji se spuštaju prema moru. Iako je nazivaju pustinjom, ovdje zapravo nema pijeska ni ravnice — riječ je o izoliranom samostanskom kompleksu skrivenom duboko u kamenjaru do kojeg se i danas dolazi isključivo pješice. Upravo taj osjećaj odvojenosti od ostatka otoka ostavlja najveći dojam već tijekom dolaska.

Do Blaca se može stići iz više smjerova, ali najčešće se dolazi cestom iz smjera Nerežišća ili Bola do parkirališta na visoravni iznad kanjona. Od tamo slijedi oko 2,5 kilometra hoda kamenim putem nizbrdo prema samostanu. Put prolazi kroz potpuno ogoljeni krajobraz pun suhozida, kadulje i bijelog bračkog kamena, bez hlada na većem dijelu staze. Upravo zato većina ljudi dolazi rano ujutro ili kasnije popodne, posebno tijekom ljeta.

Samostan su u 16. stoljeću osnovali glagoljaški svećenici koji su bježali pred Osmanlijama s kopna. U početku je to bila mala pećinska nastamba, ali se tijekom stoljeća pretvorila u veliki kompleks sa stambenim dijelom, crkvom, knjižnicom, gospodarskim zgradama i astronomskom zvjezdarnicom. Nevjerojatno djeluje činjenica da je sve građeno u stijeni, na mjestu gdje danas nema ni ceste ni izvora vode.

Unutrašnjost samostana dosta je drugačija od tipičnih dalmatinskih samostana uz obalu. Prostorije su pune starih knjiga, astronomskih instrumenata, satova, karata i predmeta koje su redovnici stoljećima skupljali iz različitih dijelova Europe. Posebno je poznata zvjezdarnica koju je početkom 20. stoljeća uredio don Nikola Miličević, jedan od posljednjih stanovnika Blaca. Upravo zahvaljujući njemu pustinja je postala poznata i izvan Hrvatske zbog astronomskih promatranja i znanstvenog rada.

Ono što Blaca čini posebnima nije samo povijest nego i cijeli okoliš oko samostana. Kad se nakon dugog spuštanja prvi put pojavi kompleks ugrađen u stijenu, mjesto više djeluje kao filmska scenografija nego stvarni samostan. Nema okolnih kuća, trgovina ni prometa — samo kamen, litice i nekoliko starih terasa koje su redovnici stoljećima obrađivali kako bi preživjeli.

Povratak iz Blaca zna biti zahtjevniji od dolaska jer se cijela staza prolazi uzbrdo. Potrebno je ponijeti dovoljno vode, obuću za kameniti teren i izbjegavati najveću vrućinu. Tijekom ljeta na stazi gotovo da nema hlada.

Pustinja Blaca danas je jedan od najvažnijih kulturnih lokaliteta na Braču i dio je hrvatske kulturne baštine pod zaštitom države. Većina ljudi koji je posjete kaže da je upravo put do samostana jednako važan dio iskustva kao i sam obilazak.