Crkva sv. Roka u Komiži – neobična crkva-utvrda uz more

Crkva sv. Roka smještena je na južnoj strani Komiže, uz obalu i na nekadašnjem ulazu u mjesto. Na prvi pogled lako se može zamijeniti za malu kamenu kulu jer ne izgleda kao tipična dalmatinska crkva. Prozora gotovo i nema, zidovi su masivni, a uz vrata se nalaze puškarnice, dok je cijela građevina projektirana tako da može poslužiti kao zaklon u slučaju napada.

Ovo je razlog zbog kojeg sv. Roko zaslužuje biti dio šetnje Komižom. Nije velika crkva niti mjesto gdje treba provesti sat vremena, ali je jedna od arhitektonski najneobičnijih sakralnih građevina u gradu i dobar podsjetnik na vrijeme kada opasnost s mora nije dolazila samo od nevremena, već i od gusarskih napada.

Na ovom mjestu crkva je postojala još u 16. stoljeću

Prva crkva sv. Roka na ovom mjestu sagrađena je u 16. stoljeću. Posvećena je sv. Roku, svecu kojem su se ljudi obraćali za zaštitu od kuge i drugih zaraznih bolesti.

Takve zavjetne crkvice nisu bile rijetkost na dalmatinskoj obali, ali komiški sv. Roko kasnije je dobio još jednu ulogu – obrambenu.

Stara crkva nije potpuno nestala kada je podignuta današnja građevina. Njezin prostor uključen je u novi kompleks i pretvoren u sakristiju, pa današnji sv. Roko zapravo čuva dijelove dviju različitih faza gradnje.

Današnju crkvu podigla je obitelj Mardešić 1763. godine

Godine 1763. komiška obitelj Mardešić dobila je dopuštenje hvarskog biskupa Jakova Pontalija za gradnju nove crkve sv. Roka.

Umjesto klasične crkve s velikim prozorima i istaknutom apsidom, izgrađena je građevina koja izvana podsjeća na obrambenu kulu.

Takvo rješenje nije bilo slučajno. Komiža je stoljećima bila izložena moru, a s mora su dolazili napadači. Na jadranskim otocima su se gradile utvrđene crkve i samostani koji su u opasnosti mogli poslužiti kao zaklon stanovnicima.

Sv. Roko jedan je od lijepih sačuvanih primjera takve gradnje.

Pogledajte puškarnice pokraj ulaza

Najzanimljiviji detalji najbolje se vide izvana.

Na bočnim stranama uz vrata nalaze se puškarnice, napravljene kako bi se mogao braniti ulaz u crkvu. Iznad vrata nalazi se obrambeni kameni element s kojeg se mogao nadzirati prostor neposredno ispred ulaza.

Zidovi gotovo nemaju klasične prozore. Na pročelju se nalazi okrugli otvor, a dodatni manji prozori smješteni su visoko ispod krova. Crkva nema ni uobičajenu istaknutu apsidu.

Kada se sve to pogleda zajedno, postaje jasnije zašto se sv. Roko često opisuje kao crkva-utvrda.

Najbolje ju je obići sa svih dostupnih strana, a ne samo fotografirati pročelje. Na bočnim zidovima najbolje se vide obrambeni elementi koji ovu malu crkvu razlikuju od drugih u Komiži.

Mali zvonik nije iz vremena gradnje crkve

I zvonik može zavarati.

Mali zvonik koji se danas vidi na crkvi nije dio izvorne građevine iz 1763. godine. Postavljen je tek u 20. stoljeću, a premješten je sa starijeg dijela crkve koji je nakon izgradnje nove građevine postao sakristija.

Zato je današnji izgled sv. Roka rezultat nekoliko različitih razdoblja, iako cijela građevina na prvi pogled djeluje vrlo skladno i jednostavno.

Što se nalazi unutra

Unutrašnjost je mnogo jednostavnija nego što bi se moglo očekivati prema neobičnom vanjskom izgledu.

U crkvi se nalazi kasnobarokni oltar sa slikom talijanskog autora iz 19. stoljeća. Glavna vrijednost sv. Roka ipak nije u velikom broju umjetnina, nego u samoj arhitekturi i spoju sakralne i obrambene namjene.

Zbog toga je crkva zanimljiva čak i ako se tijekom posjeta ne može ući unutra. Veći dio onoga po čemu je posebna može se jasno vidjeti izvana.

Zašto baš sveti Rok?

Sveti Rok stoljećima je bio jedan od najvažnijih zaštitnika od kuge. Njegove crkve i kapelice često su podizane nakon epidemija ili kao zavjet za zaštitu stanovništva od bolesti.

U Komiži je to posebno zanimljivo jer je crkva tijekom vremena počela štititi stanovnike na dva načina – simbolično od bolesti, a svojim čvrstim zidovima i vrlo stvarno od napadača.

U tome je zapravo cijela posebnost ovog mjesta. Sv. Roko nije samo još jedna od nekoliko starih komiških crkava, nego građevina koja pokazuje kako se arhitektura prilagođavala stvarnim opasnostima života na udaljenom jadranskom otoku.

Lako ju je uključiti u šetnju Komižom

Crkva se nalazi na južnom dijelu naselja i do nje se iz centra dolazi pješice. Od glavne komiške rive nije potrebno planirati poseban izlet – dovoljno je nastaviti šetnju prema južnom dijelu Komiže.

Upravo zato je najbolje ne dolaziti automobilom. Stara Komiža i obalni dio puno su jednostavniji za obilazak pješice, a usput se prolazi pokraj drugih zanimljivih dijelova mjesta.

Obilazak same crkve izvana traje desetak minuta. Ako se fotografira, prouče puškarnice i pogleda stari dio građevine, može se računati na nešto duže.

Dobro ju je povezati s južnim dijelom Komiže

Sv. Roko ima najviše smisla kao dio duže šetnje kroz mjesto. Nakon rive i Komune može se nastaviti prema starim komiškim ulicama, a zatim prema južnoj strani naselja i obali.

Tako se u relativno kratkoj šetnji vide potpuno različita lica Komiže: reprezentativna Komuna na rivi, stare kamene kuće i mala utvrđena crkva koja je nekada označavala ulaz u mjesto.

Ako se nastavlja prema plažama južno od centra, sv. Roko može biti kratka usputna stanica, bez potrebe da se zbog njega organizira poseban obilazak.

Vrijedi li je posebno potražiti?

Da, ali prije svega zbog neobične arhitekture.

Muster je važniji za cjelokupnu povijest Komiže, Gospa Gusarica poznatija je po svojoj priči i položaju uz plažu, a Komuna i Ribarski muzej najbolje predstavljaju ribarsku tradiciju grada. Sv. Roko zanimljiv je zbog nečeg sasvim drugog – izgleda poput male tvrđave koja je slučajno postala crkva.

Kada se priđe bliže i primijete puškarnice, gotovo potpuno zatvoreni zidovi i obrambeni ulaz, postaje jasno da taj izgled nije dekoracija. Crkva je građena u vrijeme kada je mogućnost napada s mora bila dio svakodnevice.

Upravo zbog toga Crkva sv. Roka zaslužuje kratko zaustavljanje tijekom obilaska Komiže, posebno za one koje zanimaju stara arhitektura i manje poznati tragovi otočne povijesti.