Crkva sv. Roka u Komiži – neobična crkva-utvrda uz more

Crkva sv. Roka se nalazi na južnoj strani Komiže, uz obalu i na nekadašnjem ulazu u mesto. Na prvi pogled lako se može zamisliti kao mala kamena kula, jer nema tipičan izgled dalmatinske crkvice. Prozora gotovo da i nema, zidovi su masivni, a uz vrata su vidljive puškarnice, dok je cela građevina projektovana tako da može poslužiti kao zaklon u slučaju napada.

Ovo je razlog zašto sv. Roko vredi uključiti u šetnju Komižom. Nije velika crkva niti mesto za koje treba izdvojiti sat vremena, ali je jedna od arhitektonski najneobičnijih sakralnih građevina u gradu i dobar podsetnik na vreme kada opasnost s mora nije dolazila samo od nevremena, već i od gusarskih napada.

Na ovom mestu crkva je postojala još u 16. veku

Prva crkva sv. Roka na ovom mestu sagrađena je još u 16. veku. Posvećena je sv. Roku, svecu kojem su se ljudi obraćali za zaštitu od kuge i drugih zaraznih bolesti.

Takve zavetne crkvice nisu bile retkost na dalmatinskoj obali, ali komiški sv. Roko je kasnije dobio još jednu ulogu – obrambenu.

Stara crkva nije potpuno nestala kada je podignuta današnja građevina. Njen prostor je uključen u novi kompleks i pretvoren u sakristiju, pa današnji sv. Roko zapravo čuva delove dviju različitih faza gradnje.

Današnju crkvu podigla je porodica Mardešić 1763. godine

Godine 1763. komiška porodica Mardešić dobila je dozvolu hvarskog biskupa Jakova Pontalija za gradnju nove crkve sv. Roka.

Umesto klasične crkve s velikim prozorima i istaknutom apsidom, izgrađena je građevina koja spolja podseća na obrambenu kulu.

Takvo rešenje nije bilo slučajno. Komiža je vekovima bila izložena moru, a s mora su dolazili i napadači. Na jadranskim otocima su se gradile utvrđene crkve i manastiri koji su u opasnosti mogli poslužiti kao zaklon stanovnicima.

Sv. Roko je jedan od lepih sačuvanih primera takve gradnje.

Pogledajte puškarnice pored ulaza

Najzanimljiviji detalji najbolje se vide spolja.

Na bočnim stranama uz vrata nalaze se puškarnice, napravljene tako da se mogao braniti sam ulaz u crkvu. Iznad vrata se nalazi i obrambeni kameni element s kojeg se mogao nadzirati prostor neposredno ispred ulaza.

Zidovi gotovo da nemaju klasične prozore. Na pročelju se nalazi okrugli otvor, a dodatni manji prozori su smešteni visoko ispod krova. Crkva nema ni uobičajenu istaknutu apsidu.

Kada se sve to pogleda zajedno, puno je jasnije zašto se sv. Roko često opisuje kao crkva-utvrda.

Najbolje ju je obići sa svih dostupnih strana, a ne samo fotografisati pročelje. Upravo se na bočnim zidovima najbolje vide obrambeni elementi koji ovu malu crkvu razlikuju od ostalih u Komiži.

Mali zvonik nije iz vremena gradnje crkve

I zvonik može zavarati.

Mali zvonik koji se danas vidi na crkvi nije deo izvorne građevine iz 1763. godine. Postavljen je tek u 20. veku, a premesten je sa starijeg dela crkve koji je nakon izgradnje nove građevine postao sakristija.

Zato je današnji izgled sv. Roka rezultat nekoliko različitih perioda, iako cela građevina na prvi pogled deluje vrlo skladno i jednostavno.

Šta se nalazi unutra

Unutrašnjost je mnogo jednostavnija nego što bi se moglo očekivati prema neobičnom spoljašnjem izgledu.

U crkvi se nalazi kasnobarokni oltar sa slikom italijanskog autora iz 19. veka. Glavna vrednost sv. Roka ipak nije u velikom broju umetničkih dela, već u samoj arhitekturi i spoju sakralne i obrambene namene.

Zbog toga je crkva zanimljiva čak i ako se tokom posete ne može ući unutra. Veći deo onoga po čemu je posebna može se jasno videti spolja.

Zašto baš sveti Rok?

Sveti Rok je vekovima bio jedan od najvažnijih zaštitnika od kuge. Njegove crkve i kapelice često su podizane nakon epidemija ili kao zavet za zaštitu stanovništva od bolesti.

U Komiži je to posebno zanimljivo jer je crkva tokom vremena počela štititi stanovnike na dva načina – simbolično od bolesti, a svojim čvrstim zidovima i vrlo stvarno od napadača.

U tome je zapravo cela posebnost ovog mesta. Sv. Roko nije samo još jedna od nekoliko starih komiških crkava, već građevina koja pokazuje kako se arhitektura prilagođavala stvarnim opasnostima života na udaljenom jadranskom otoku.

Lako ju je uključiti u šetnju Komižom

Crkva se nalazi na južnom delu naselja i do nje se iz centra dolazi peške. Od glavne komiške rive nije potrebno planirati poseban izlet – dovoljno je nastaviti šetnju prema južnom delu Komiže.

Upravo zato je najbolje ne dolaziti automobilom. Stara Komiža i obalni deo su mnogo jednostavniji za obilazak peške, a usput se prolazi pored drugih zanimljivih delova mesta.

Obilazak same crkve spolja traje desetak minuta. Ako se fotografiše, prouče puškarnice i pogleda stari deo građevine, može se računati na nešto duže.

Dobro ju je povezati s južnim delom Komiže

Sv. Roko ima najviše smisla kao deo duže šetnje kroz mesto. Nakon rive i Komune može se nastaviti prema starim komiškim ulicama, a zatim prema južnoj strani naselja i obali.

Tako se u relativno kratkoj šetnji vide potpuno različita lica Komiže: reprezentativna Komuna na rivi, stare kamene kuće i mala utvrđena crkva koja je nekada označavala ulaz u mesto.

Ako se nastavlja prema plažama južno od centra, sv. Roko može biti kratka usputna stanica, bez potrebe da se zbog njega organizuje poseban obilazak.

Vrijedi li je posebno potražiti?

Da, ali pre svega zbog neobične arhitekture.

Muster je važniji za celokupnu istoriju Komiže, Gospa Gusarica poznatija je po svojoj priči i položaju uz plažu, a Komuna i Ribarski muzej najbolje predstavljaju ribarsku tradiciju grada. Sv. Roko je zanimljiv zbog nečeg sasvim drugog – izgleda poput male tvrđave koja je slučajno postala crkva.

Kada se priđe bliže i primete puškarnice, gotovo potpuno zatvoreni zidovi i obrambeni ulaz, postaje jasno da taj izgled nije dekoracija. Crkva je građena u vreme kada je mogućnost napada s mora bila deo svakodnevice.

Upravo zbog toga Crkva sv. Roka zaslužuje kratko zadržavanje tokom obilaska Komiže, posebno za one koje zanimaju stara arhitektura i manje poznati tragovi otočne istorije.