Slastičarnica Cukar u Komiži

Cukar je jedno od mesta u Komiži koje vredi potražiti, čak i kada se inače ne obilaze slastičarnice. Skriven je nekoliko koraka od rive, u uskoj ulici starog dela mesta, pa se do njega lako prođe nakon jutarnje kafe, povratka s plaže ili večernje šetnje. Izlog možda nije veliki, ali izbor unutra nema mnogo veze s uobičajenom ponudom torti i sladoleda koju ćete pronaći u turističkim mestima.

Ovdje se slastice prave oko ukusa Visa i Komiže. U kolačima završavaju suve smokve, rogač, limun i narandža, kadulja, ruzmarin, maslinovo ulje, prošek i vino. Neki recepti polaze od starih otočkih slastica, dok su drugi potpuno moderne kombinacije tih istih sastojaka.

Šta prvo probati

Ako se dolazi prvi put, Naša Komiška jedan je od najboljih izbora za upoznavanje Cukra. U tom se kolaču spajaju suve smokve, agrumi i prošek, pa ukus stvarno ima veze s otokom, a nije samo još jedna kremasta torta kojoj je dodato lokalno ime.

Drugi prepoznatljiv izbor je Nonina kadulja. Inspiracija dolazi iz stare kombinacije karamelizovanog šećera, mleka i kadulje, ali je pretvorena u moderan desert. Kadulja se oseća, ali nije toliko jaka da kolač deluje poput biljnog pripravka.

Vredi pogledati i šta taj dan imaju s rogačem, maslinovim uljem, limunom ili vinom. Ponuda se menja i upravo zato nema mnogo smisla unapred odlučiti samo na osnovu jednog poznatog kolača. Najbolje je pogledati vitrinu i pitati šta je tog dana posebno dobro.

Uje i limun, rogač i vino nisu samo ukras na jelovniku

Kod Cukra je zanimljivo što se lokalni sastojci ne koriste samo za priču. Maslinovo ulje stvarno ulazi u deserte, kao i prošek, domaći agrumi, rogač i aromatično bilje.

Uje i limun dobar je primer takvog pristupa: vrlo jednostavni otočni ukusi završavaju u slastici koja izgleda i jede se potpuno savremeno. U drugim kolačima mogu se spojiti čokolada i vino, kadulja i karamela ili rogač s voćem i kremama.

Zbog toga je dobra ideja uzeti dva različita kolača i podeliti ih. Jedan neka bude nešto voćnije i svežije, a drugi s čokoladom, rogačem ili vinom. Tako se najbolje vidi koliko se ponuda razlikuje od klasične slastičarnice.

Plivajući – najbolje ih je uhvatiti ujutro

Posebna komiška priča su plivajući, mekano prženo slatko pecivo koje se ujutro uzima još toplo. To nije desert koji treba čuvati za posle večere. Najbolji je dok je svež, uz jutarnju kafu, i upravo se zato po njega dolazi ranije.

Ako ih taj dan ima, vredi ih uzeti odmah. Plivajući su jedan od onih jednostavnih zalogaja koji možda na prvi pogled nisu spektakularni kao kolači iz vitrine, ali mnogo više govore o Komiži.

Uz njih se u ponudi mogu pojaviti i druge starije dalmatinske i viške slastice poput hroštula, cvita ili keksa napravljenih prema jednostavnijim starim receptima.

Dobro mesto za poneti nešto s Visa

Cukar nije zanimljiv samo za kolač koji će se pojesti odmah. Keksi, tartufi, kandirani agrumi i druge slastice koje bolje podnose put mogu biti mnogo bolji suvenir od još jednog generičkog proizvoda s natpisom Vis.

Posebno su praktične stvari s rogačem, vinom, agrumima ili začinskim biljem jer se upravo u njima najbolje prepoznaje koncept slastičarnice. Kod kupovine za put samo treba pitati šta može izdržati nekoliko sati bez hladnjaka.

To je korisno i pre odlaska trajektom – Cukar nije na samom pristaništu, ali iz centra Komiže do njega se stiže vrlo brzo.

Kada je najbolje doći

Za plivajuće i najveći izbor najbolje je doći ujutro. Kasnije tokom dana ide se prvenstveno zbog kolača iz vitrine, a u sezoni se popularnije stvari mogu rasprodati pre zatvaranja.

Cukar je mali lokal i ne treba ga zamišljati kao veliku kavanu u kojoj će se provesti dva sata. Više ima smisla svratiti, pogledati vitrinu, uzeti kolač ili nekoliko različitih slastica i nastaviti kroz Komižu.

Ako se želi kolač posle večere, nije dobro automatski pretpostaviti da slastičarnica radi jednako dugo kao restorani i barovi na rivi. Radno vreme se sezonski menja, pa ga je za kasniji dolazak dobro proveriti isti dan.

Kako doći i gde parkirati

Cukar se nalazi u starom delu Komiže, samo kratku šetnju od rive. Od glavnog dela luke treba krenuti nekoliko desetina metara u unutrašnjost među kamene kuće.

Automobil do slastičarnice nije potreban niti je praktičan. Ulice u ovom delu mesta uske su i nema smisla tražiti parking neposredno uz lokal. Vozilo je najbolje ostaviti na javnom parkingu u Komiži i do Cukra doći peške.

Upravo je položaj malo izvan same rive zgodan – dovoljno je blizu da se svrati usput, ali nije samo još jedan lokal u nizu terasa uz more.

Šta bih odabrao za prvi poset

Za dve osobe dobar izbor bio bi Naša Komiška i još jedan kolač s potpuno drugačijim ukusom, na primer Nonina kadulja ili nešto s limunom i maslinovim uljem. Dolazi li se ujutro i imaju plivajući, njih bih dodao pre svega ostalog.

Nema potrebe birati isključivo najpoznatiji ili vizuelno najatraktivniji kolač. Cukar je zanimljiv upravo zbog sastojaka koje drugde retko nalazimo u slastičarskoj vitrini, pa se isplati pitati šta sadrži rogač, otočno vino, kadulju, prošek ili domaće agrume.

To je i razlog zbog kojeg Cukar nije samo mesto za „nešto slatko” posle ručka. Slastice ovde na svoj način pričaju o Visu, ali bez pokušaja da svaki stari recept ostane netaknut. Tradicionalni sastojci i ukusi koriste se slobodno, pa uz vrlo jednostavne komiške slastice u istoj vitrini mogu stajati moderni višeslojni kolači.