Kapelica sv. Blaža iznad Komiže

Kapelica sv. Blaža se nalazi na prevoju iznad severozapadne strane Komiže, dovoljno visoko da se gradske kuće, luka i more vide iz sasvim drugačije perspektive. Do nje se ne dolazi usput tokom šetnje rivom, već kratkim izletom iznad mesta, stazom koja postepeno napušta poslednje kuće i ulazi u kameniti pejzaž prošaran suhozidima i niskim mediteranskim raslinjem.

Sama kapelica je mala i jednostavna, bez raskošnog pročelja i velikog prostora za razgledanje. Upravo takva dobro se uklapa u ovaj položaj: kameni zidovi, krov prekriven kamenim pločama i mali zvonik iznad ulaza izgledaju kao prirodan nastavak okolnog krajolika. Najviše će odgovarati onima koji uz staru sakralnu građevinu žele povezati kraću šetnju, pogled na Komižu i boravak van letnje gužve.

Kako doći do kapelice sv. Blaža

Iz središta Komiže najpre se prolazi prema gornjem, severozapadnom delu grada, a zatim se nastavlja pešačkom stazom prema zaleđu. Put se povezuje s rutama koje vode prema Oključnoj, Dragodidu i rtu Barjaci. Na račvanju na kojem se jedan smer odvaja prema Oključnoj treba nastaviti levo i uzbrdo prema prevoju na kojem stoji kapelica.

Od rive do sv. Blaža treba računati približno pola sata do 40 minuta hoda u jednom smeru, u zavisnosti od polazne tačke, tempa i vrućine. Udaljenost nije velika, ali se tokom celog puta dobija na visini, pa je uspon osetno zahtevniji od obične šetnje kroz grad.

Prvi deo prolazi ulicama i prilazima iznad Komiže, dok se dalje hoda prirodnom i kamenitom stazom. Put nije tehnički težak, ali podloga mestimično nije ravna, a sitno kamenje može biti klisko pri spuštanju. Zatvorene sportske cipele ili čvrste sandale su mnogo bolji izbor od natikača.

Na križanjima je korisno pratiti oznake za pešačke rute i imati spremljenu kartu na mobilnom telefonu. Do kapelice se može doći i kao deo duže kružne šetnje preko Dragodida i Barjaka, ali za samostalni poset najjednostavnije je vratiti se istim putem u Komižu.

Može li se doći automobilom

Kapelica se nalazi uz pešačku rutu i stare makadamske puteve iznad Komiže, ali ne treba je planirati kao lokaciju do koje se jednostavno dolazi ličnim automobilom. Uz crkvicu nema uređeno javno parkiralište, a prilazi iz zaleđa nisu klasična cesta namenjena turističkom prometu.

Vozilo je najbolje ostaviti na dopuštenom javnom parkiralištu u Komiži i ceo uspon preći peške. Pokušaj dolaska običnim automobilom makadamskim putevima nema veliku prednost, a stanje podloge može se menjati nakon kiše i prolaska težih vozila.

Pogled na Komižu

Jedan od glavnih razloga za uspon je pogled koji se otvara s prevoja i prilazne staze. Ispod se vide Komiža i njen zaliv, krovovi starih kuća, luka i more prema zapadnoj strani Visa. Kako se penje iznad mesta, gradska buka brzo nestaje, a ceo prostor postaje otvoreniji i mirniji.

Kapelica nije uređeni vidikovac s ogradama, klupama i turističkom infrastrukturom. Pogled se pruža s prirodnog terena oko crkvice, pa treba paziti gde se staje, posebno uz ivice kamenitog terena i tokom spuštanja.

Najugodnije je doći rano ujutro ili kasno poslepodne. Jutarnji uspon je lakši zbog niže temperature, dok je predvečer svetlost iznad Komiže mekša i pogled prema moru posebno upečatljiv. Povratak ipak treba započeti dovoljno rano jer staza nije osvetljena.

Mala crkvica s dugom istorijom

Povijest sv. Blaža nije potpuno razjašnjena. Jedan zvanični izvor povezuje je s benediktincima s Biševa i navodi da se spominjala već u 12. veku te da je obnavljana u 14. i 16. veku. Turistička zajednica Komiže navodi da se tačna godina gradnje ne zna, ali da se prema starijim zapisima pretpostavlja kako je današnja crkvica postojala najmanje od 16. veka.

Za posetioca je važnije ono što se jasno vidi na terenu: skromna kamena građevina, krov od kamenih ploča i mali zvonik koji je još u funkciji. Unutrašnjost nije redovno otvorena, pa se poset uglavnom svodi na razgledavanje spolja i kratko zadržavanje uz crkvicu.

Sveti Blaž tradicionalno se štuje kao zaštitnik grla. Prema lokalnoj tradiciji, misa se u ovoj udaljenoj crkvici služi na njegov blagdan, kada se obavlja i blagoslov grla. Ostatak godine vrata su uglavnom zatvorena, pa na mogućnost ulaska ne treba računati.

Kome izlet najviše odgovara

Šetnja do sv. Blaža je dobar izbor za odrasle i stariju decu naviknutu na hodanje po kamenitim stazama. Nije reč o dugoj planinarskoj turi, ali uspon, sunce i neravna podloga traže barem osnovnu kondiciju.

Za malu decu, dečja kolica, starije osobe koje teže hodaju i osobe slabije pokretljivosti ova lokacija nije praktična. Uz kapelicu nema prilagođenog prilaza, rukohvata ni ravne popločane površine.

Na lokaciji nema turističkih sadržaja. Treba poneti vodu, zaštitu od sunca i sve što je potrebno za hodanje, posebno leti. Na stazi i uz crkvicu nema mesta za kupovinu pića ni hrane, a prirodnog hlada nema dovoljno da bi se na njega moglo računati tokom celog puta.

Najbolje vreme za posetu

Do kapelice se može hodati tokom cele godine, ali su proleće i jesen najugodniji zbog blažih temperatura i zelenijeg krajolika. Zimi treba izbegavati dane s jakim vetrom i kišom jer kamenita podloga tada može biti skliska.

Leti se ne preporučuje kretati oko podneva. Staza je velikim delom izložena suncu, a povratak u Komižu uključuje spuštanje po zagrejanom kamenju. Najbolje je krenuti rano ujutro ili nekoliko sati pre zalaska, uz dovoljno vremena za miran povratak pre mraka.

Kapelica sv. Blaža nije velika znamenitost koju se obilazi zbog bogate unutrašnjosti. Vredi je posetiti zbog same šetnje iznad Komiže, jednostavne stare arhitekture i osećaja da se u kratkom vremenu iz živog obalnog mesta prelazi u potpuno drugačiji, mirniji deo otoka Visa.