Katedrala Sv. Lovre (Katedrala Sv. Lovre) je rimokatolička trobrodna bazilika sagrađena u romaničko-gotičkom stilu u Trogiru, Hrvatska. Budući da je njegova izgradnja trajala više stoljeća, ona ilustrira sve stilove koji su se naslijedili u Dalmaciji. Sada služi kao najimpozantniji spomenik u gradu Trogiru. Izgrađena je na temeljima ranokršćanske katedrale uništene u 12. veku za vreme vreće grada od strane Saracena 1123. godine. Zgrada katedrale započela je 1213. i završena tokom 17. veka. Kao i stariji, posvećen je i Svetom Lovru, ali je poznatiji kao Katedrala Sv. Ivana (Sveti Ivan) po biskupu Johnu, koji je umro 1111. godine i istakao se svojim svetim načinom života u vrijeme kada Mađarski kralj Koloman preuzeo je Dalmaciju i Hrvatsku. Najveći dio radova na izgradnji katedrale odvijao se u 13. stoljeću, uglavnom dovršen 1251. godine. To znači da je zgrada uglavnom u romaničkom stilu, dok je svod u unutrašnjosti gotički jer je sagrađen u 15. stoljeću, u maniristu. Rad na zvoniku počeo je krajem 14. veka, ali nije završen do kraja 16. veka. Prvi sprat je u gotičkom stilu, a podigli su ga majstori Stejpan i Matej. Nakon što su ga Mlečani srušili 1420. godine, obnovio ga je Matija Gojković.

Drugi sprat je u nisko-gotičkom stilu i verovatno je bio rad venecijanskih majstora, jer podseća na prozore čuvenog venecijanskog Palazzo Ca d'Oro. Poslednji sprat je izgradio Trifun Bokanić (1575–1609). Na vrhu zvonika nalaze se četiri statue, rad venecijanskog vajara Alesandra Vitorije (1525–1608). U centru fasade, u malom okruglom otvoru, nalazi se izrezbareni grb najmoćnijeg kralja, dinastije Ludvika Anževina. Trogirska katedrala je najarhaičniji primjer u izgradnji unutarnjih arkada u Dalmaciji teškim izduženim stubovima. odvajanjem dva gotička rebrasta prolaza od lađe, kasnije nadograđenih u gotičkom stilu u 15. stoljeću, tri polukružne apside i nadsvođeni interijer iznad kojeg se diže Campanile. Nažalost, podignuta je samo jedna od dvije planirane kule (južna). Križni svodovi i ranije terase iznad lađe su od apulskog uticaja. U 15. stoljeću dodan je veliki predvorje, a iz istog perioda je i umjetnički dobro izvedena gotička rozeta na zapadnoj fasadi. Na samom kraju ulaznog hodnika nalazi se gotička i romanička krstionica koju je katedrali dodala oko 1467. godine Andrija Aleši (1430–1504), vajar albanskog porijekla i učenik Jurja Dalmatinca. Gotička sakristija dodata je katedrali u 15. stoljeću. Vanjski debeli zid je podijeljen sa pilastrima i probušen lukovima.