Starogradsko polje na Hvaru – UNESCO-ova svjetska baština, antička grčka parcelacija i znamenitosti stare 2.400 godina

Starogradsko polje na otoku Hvaru jedan je od najvrjednijih kulturnih krajolika na Sredozemlju i izvanredan primjer očuvane antičke grčke organizacije poljoprivrednog zemljišta. Smješteno između Starog Grada, Vrboske i Jelse, ovo prostrano plodno područje već više od 2.400 godina zadržava gotovo isti raspored parcela, putova i kamenih međa koje su u 4. stoljeću prije Krista oblikovali grčki kolonisti s otoka Parosa. Zbog te jedinstvene povijesne vrijednosti, Starogradsko polje je 2008. godine upisano na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

Poznato i kao Ager, Hora, Faroska hora ili jednostavno Poje, Starogradsko polje nije samo arheološko područje, već i živi poljoprivredni krajolik u kojem se i danas uzgajaju vinova loza, masline i druge mediteranske kulture. Među vinogradima, maslinicima i stoljetnim suhozidima skrivaju se ostaci grčkih obrambenih kula, rimskih gospodarskih vila, tradicionalnih kamenih kućica – trimova, starih bunara i prapovijesnih nalazišta. Upravo taj spoj prirode, povijesti i neprekinute poljoprivredne tradicije čini Starogradsko polje jednom od najvažnijih znamenitosti otoka Hvara.

Povijest Starogradskog polja – od grčkog Farosa do današnjih vinograda

Povijest Starogradskog polja kao planski uređenog poljoprivrednog prostora započinje 384. godine prije Krista, kada su grčki kolonisti s egejskog otoka Parosa osnovali grad Faros na području današnjeg Starog Grada.

Dolazak Grka označio je veliku promjenu u organizaciji zemljišta. Kolonisti su plodnu ravnicu podijelili na pravilne pravokutne parcele, odredili glavne putove i izgradili mrežu kamenih međa.

Starogradsko polje bilo je gospodarska osnova novoga grada. Stanovnici Farosa ovdje su proizvodili hranu, uzgajali vinovu lozu i masline te obrađivali zemljište koje je osiguravalo opstanak kolonije.

Nakon što je otok dospio pod rimsku vlast, polje je nastavilo imati istu temeljnu namjenu. Rimljani su preuzeli postojeću mrežu putova i parcela, a na pojedinim zemljištima podizali su ladanjsko-gospodarske komplekse poznate kao villa rustica.

Poljoprivredna proizvodnja nije prestala ni tijekom kasne antike i srednjeg vijeka. Zemlju su obrađivale nove generacije stanovnika, a unutar antičkih granica nastajale su manje parcele, maslinici, vinogradi i suhozidne građevine.

Tijekom mletačkog i kasnijih razdoblja, Starogradsko polje ostalo je glavni izvor poljoprivrednih proizvoda središnjeg dijela Hvara.

Upravo je taj kontinuitet njegova najveća posebnost. Iako su se civilizacije, države i vlasnici zemljišta mijenjali, temeljna organizacija krajolika ostala je prepoznatljiva sve do današnjih dana.

Zašto je Starogradsko polje na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine?

Starogradsko polje upisano je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine 2008. godine zbog iznimne očuvanosti antičkog sustava podjele zemljišta, poznatog kao grčka hora ili chora.

Riječ je o jednom od najbolje očuvanih primjera takvog sustava na cijelom Sredozemlju.

Grčki su kolonisti zemljište podijelili na 73 velike pravokutne parcele, približnih dimenzija 181 × 905 metara. Njihove su granice označene suhozidima, dok su se između parcela protezali pravilno raspoređeni putovi.

Posebno je zanimljivo da se velik dio tih pravaca može prepoznati i danas, više od dva tisućljeća nakon njihova nastanka.

UNESCO je vrijednost Starogradskog polja prepoznao kroz tri ključna obilježja: izniman primjer grčke geometrijske podjele zemljišta, neprekinutu poljoprivrednu uporabu i očuvanost tradicionalnog načina oblikovanja krajolika.

Za razliku od antičkih gradova koji se uglavnom razgledavaju kroz ruševine, Starogradsko polje omogućuje posjetiteljima da se kreću prostorom koji još uvijek funkcionira prema osnovnom rasporedu nastalom u grčko doba.

Zbog toga je njegova vrijednost istodobno povijesna, arheološka, krajobrazna i poljoprivredna.

Grčka hora i rimski Ager – kako je nastala parcelacija zemljišta?

Starogradsko polje tijekom povijesti nosilo je nekoliko naziva.

Grci su ga nazivali Khora Pharu, odnosno Hora Farosa, što je označavalo poljoprivredno područje pod upravom antičkog grada. U rimskom razdoblju poznato je kao Ager Pharensis, a tijekom srednjeg vijeka koristio se naziv Campus Sancti Stephani, odnosno Polje svetog Stjepana.

U lokalnom govoru stanovnici ga često jednostavno nazivaju Poje.

Grčki sustav podjele zemljišta temelji se na pravilnoj geometrijskoj mreži. Glavni putovi protežu se uzdužno i poprečno kroz polje, a parcele su odijeljene kamenim međama koje su se tijekom stoljeća održavale i obnavljale.

Posebno je značajna središnja točka antičke izmjere, poznata kao omfalos. Nalazi se u području sjecišta glavnih pravaca polja, nedaleko od lokve Dračevice i današnjeg aerodroma.

Od te su točke grčki mjernici uspostavljali sustav pravaca prema kojima je zemljište parcelirano.

Na važnost vlasničkih granica upućuje i sačuvani grčki međaš s imenom Matija, sina Pitejeva. Taj kameni natpis potvrđuje da su antičke parcele bile jasno određene i povezane s konkretnim vlasnicima.

Danas se struktura grčke hore najbolje prepoznaje promatranjem krajolika s uzvisina ili na zračnim snimkama, gdje pravilne linije suhozida i putova otkrivaju geometrijski raspored ravnice.

Suhozidi Starogradskog polja – kamena mreža stara više od dva tisućljeća

Suhozidi su najprepoznatljiviji element Starogradskog polja.

Građeni su slaganjem kamena bez uporabe vezivnog materijala, tehnikom koja se na dalmatinskim otocima prenosila kroz generacije.

Njihova prvotna uloga bila je označavanje granica zemljišnih parcela, ali su istodobno štitili poljoprivredne površine od erozije, zadržavali zemlju na padinama i omogućavali uklanjanje kamenja s obradivih površina.

Tijekom stoljeća nastajali su novi zidovi, popravljali se postojeći i oblikovale manje parcele. Unatoč brojnim promjenama, osnovni pravci grčke podjele zemljišta ostali su očuvani.

Šetnja između suhozida zato je mnogo više od običnog prolaska poljoprivrednim krajolikom. Posjetitelj se kreće uz granice čiji su temelji nastali još u antičkom razdoblju.

Suhozidi su i važan dio prirodnog staništa. U njihovim pukotinama rastu samonikle biljke, a zaklon pronalaze gušteri, kukci i druge male životinje.

Tradicionalno umijeće gradnje suhozida dodatno je međunarodno prepoznato kao dio nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.

Grčka kula Maslinovik – antička promatračnica iznad polja

Jedna od najvažnijih arheoloških znamenitosti Starogradskog polja grčka je kula Maslinovik, smještena na blagoj uzvisini uz njegov sjeverni rub.

Izgrađena je u 4. stoljeću prije Krista kao dio obrambenog sustava grčke kolonije Faros.

Kula je imala četvrtast tlocrt dimenzija približno 7,5 × 7,4 metra, a njezini zidovi bili su građeni od velikih kamenih blokova.

Služila je kao promatračnica i mjesto za smještaj manje vojne posade. Zajedno s kulom Tor iznad Jelse omogućavala je nadzor prilaza Starogradskom polju i razmjenu upozorenja u slučaju opasnosti.

Prema rekonstrukciji obrambenog sustava, straže su mogle prenositi signale vatrom između promatračnica i antičkog Farosa.

Danas su od grčke kule Maslinovik sačuvani uglavnom donji dijelovi zidova i temelji.

U njezinoj blizini nalaze se i ostaci napuštenog pastirskog naselja iz 19. stoljeća, kamene kućice te tragovi stare vapnenice.

Maslinovik je zanimljiv ne samo zbog grčke vojne arhitekture, nego i zbog kasnijeg razvoja stočarstva i tradicijskog života na rubovima polja.

Veli Trim i tradicionalne suhozidne kućice

Među najzanimljivijim građevinama Starogradskog polja nalaze se trimi, tradicionalna kamena poljska skloništa izgrađena bez žbuke.

Njihovi debeli zidovi i karakteristični kupolasti krovovi nastajali su postupnim slaganjem kamenih ploča. Svaki novi red kamenja blago se približavao sredini, sve dok se otvor na vrhu ne bi zatvorio.

Trimi su težacima pružali zaštitu od jakog sunca, kiše i iznenadnih vremenskih nepogoda. U njima se mogao odložiti alat, predahnuti tijekom rada ili privremeno skloniti od nevremena.

Posebno je zanimljiv Veli Trim, jedan od većih i dojmljivijih primjera takve gradnje u Starogradskom polju, smješten u području nedaleko od starogradskog aerodroma.

Odlikuje se masivnom kružnom kamenom konstrukcijom, a na vanjskoj strani vidljivi su kameni stupnjevi koji vode prema gornjem dijelu građevine.

Na području Slavača također se mogu vidjeti tradicionalni trimi, koji zajedno sa suhozidima stvaraju prepoznatljiv izgled starogradskog poljoprivrednog krajolika.

Ove građevine posebno su zanimljive ljubiteljima tradicijske arhitekture jer pokazuju kako su otočki težaci koristeći samo kamen i vlastito graditeljsko iskustvo stvarali trajna i funkcionalna skloništa.

Lokva Dračevica – prapovijesni nalazi i prirodno stanište ptica

Lokva Dračevica jedno je od najstarijih i prirodno najzanimljivijih mjesta u Starogradskom polju.

Riječ je o prirodnoj lokvi koja je stoljećima bila važan izvor vode za stoku i stanovništvo okolnih naselja.

Njezina važnost seže daleko u prošlost. Krajem 19. stoljeća u okolici Dračevice pronađeno je kameno oruđe i oružje iz neolitika, odnosno mlađeg kamenog doba.

Ti nalazi upućuju na postojanje prapovijesnog naselja na otvorenom, jednog od najranijih poznatih tragova takvog naseljavanja na otoku Hvaru.

Tijekom antičkog razdoblja u okolici lokve razvijala su se poljoprivredna gospodarstva, dok su u 19. stoljeću nastala pastirska naselja Rašnik i Maslinovik.

Lokva je stoljećima služila za napajanje stoke jer zadržava vodu tijekom godine.

Danas je Dračevica zanimljiva i kao stanište različitih vrsta ptica te drugih životinja povezanih s vodenim i močvarnim staništima.

Za ljubitelje prirode i arheologije predstavlja neobičan dio Starogradskog polja, u kojem se mogu upoznati tragovi ljudskog života mnogo stariji od grčke kolonizacije.

Kupinovik – ostaci rimske vile i antičke proizvodnje maslinova ulja

Arheološki lokalitet Kupinovik nalazi se ispod naselja Dol, u sjevernom dijelu Starogradskog polja.

Njegova povijest započinje u grčkom razdoblju, kada je ovdje postojao zemljišni posjed povezan s grčkim stanovnikom Komonom, sinom Filoksenidovim, čiji je nadgrobni spomenik pronađen na lokalitetu.

Tijekom 1. i 2. stoljeća poslije Krista na tom je mjestu izgrađena rimska villa rustica, odnosno ladanjsko-gospodarski kompleks.

Takve su građevine bile središta rimskih poljoprivrednih imanja. Obuhvaćale su stambene prostorije, spremišta i prostore za preradu poljoprivrednih proizvoda.

Na Kupinoviku su pronađeni ostaci kamenih posuda, dijelovi tijeska za ulje, kameni stupovi i drugi arhitektonski elementi.

Posebno je vrijedan natpis koji spominje Gaja Kornificija Kara, rimskog građanina i vijećnika Farije.

Nalazi s Kupinovika pokazuju da se poljoprivredna djelatnost Starogradskog polja tijekom rimskog razdoblja razvijala kroz velika gospodarstva povezana s proizvodnjom maslinova ulja i drugih proizvoda.

Za posjetitelje zainteresirane za antičku svakodnevicu ovaj lokalitet predstavlja odličnu dopunu grčkoj kuli Maslinovik i parcelaciji Faroske hore.

Mirje – rimsko gospodarstvo s iznimno očuvanim antičkim zidom

Mirje je jedno od najznačajnijih rimskih arheoloških nalazišta Starogradskog polja, smješteno nedaleko od Vrboske.

Na ovom je prostoru tijekom prvih stoljeća poslije Krista djelovao velik ladanjsko-gospodarski kompleks.

Posebnost Mirja njegova je površina i iznimno dobro sačuvan dio kasnoantičkog zida, visok približno 4,5 metara.

Riječ je o jednom od najdojmljivijih očuvanih antičkih zidova na istočnoj obali Jadrana.

U okolici su pronađeni ostaci temelja, arhitektonskih elemenata, mozaika i rimskog bunara, što pokazuje da je kompleks imao razvijenu infrastrukturu.

S položaja Mirja pruža se pogled prema dijelu Starogradskog polja i obližnjoj Vrboskoj.

Ovaj lokalitet posebno je važan jer pokazuje kako je grčki sustav zemljišnih parcela nastavio funkcionirati pod rimskom upravom, uz izgradnju novih gospodarskih i stambenih kompleksa.

Prapovijesne gradine i druge znamenitosti Starogradskog polja

Starogradsko polje i uzvisine koje ga okružuju obiluju nalazištima iz različitih povijesnih razdoblja.

Među njima se ističe Purkin kuk, prapovijesna gradina iznad Starog Grada koja je pripadala stanovništvu otoka prije dolaska grčkih kolonista. Njezin položaj omogućavao je nadzor dijela središnjeg Hvara i prilaza polju.

Na području između Dola i Vrbanja nalazi se Hum – sv. Vid, još jedan prapovijesni položaj koji svjedoči o starijoj naseljenosti ovog prostora.

U široj okolici nalazi se i Gračišće, željeznodobna gradina između Vrbanja i Svirča, od koje je danas sačuvan suhozidni prsten.

Posebnu skupinu znamenitosti čine stare kapelice uz poljske putove. Među njima su kapela sv. Mihovila na staroj cesti između Dola i Vrbanja te kapela Gospojica uz važan antički put koji povezuje Stari Grad i Vrbosku.

Na području Katovnice nalazi se i Hvarski botanički vrt, povezan s radom učitelja i zaljubljenika u prirodu Matka Roića.

Ovi lokaliteti dodatno obogaćuju Starogradsko polje jer pokazuju da njegova povijest nije ograničena samo na grčko i rimsko razdoblje, nego obuhvaća višestoljetni odnos ljudi, prirode, poljoprivrede i vjerskih običaja.

Vinogradi, maslinici i poljoprivredna tradicija Starogradskog polja

Starogradsko polje ni danas nije napušteni arheološki krajolik.

Njegove se parcele nastavljaju obrađivati, a vinogradi, maslinici, smokve, bademi i druge mediteranske kulture dio su svakodnevnog života okolnih naselja.

Vinova loza jedna je od najvažnijih kultura ovog područja još od antičkog vremena. Starogradsko polje povezano je s dugom vinogradarskom tradicijom otoka Hvara, a okolna sela poznata su po proizvodnji kvalitetnih dalmatinskih vina.

Maslinici se često nalaze uz rubove polja i na blagim uzvisinama, gdje se uz stabla masline mogu vidjeti kamene terase, suhozidi i stare poljske kućice.

U prošlosti se u polju uzgajalo i žito, koje je imalo važnu ulogu u prehrani otočkog stanovništva.

Poseban dio tradicije čine smokve i bademi, čije su se sadnice često nalazile uz poljske putove i granice parcela.

U 20. stoljeću na pojedinim okolnim padinama proširio se i uzgoj lavande, koja je postala jedan od prepoznatljivih simbola otoka Hvara.

Upravo je činjenica da se poljoprivreda nastavila razvijati unutar antičke mreže parcela jedan od glavnih razloga zbog kojih Starogradsko polje ima iznimnu svjetsku vrijednost.

Kako obići Starogradsko polje – pješice, biciklom ili automobilom?

Starogradsko polje prostire se između Starog Grada, Vrboske i šireg područja Jelse, a dugo je približno šest kilometara i široko oko dva kilometra.

Za razliku od klasičnih arheoloških parkova, ne postoji samo jedan ulaz ili jedinstvena kružna staza za razgledavanje. Riječ je o velikom poljoprivrednom krajoliku ispresijecanom putovima, suhozidima i lokalnim prometnicama.

Jedan od najugodnijih načina obilaska jest vožnja biciklom, osobito tijekom proljeća i jeseni kada su temperature povoljnije za boravak na otvorenom.

Kroz polje vode brojne biciklističke i pješačke rute koje povezuju Stari Grad, Vrbosku i okolna sela.

Među poznatijim biciklističkim rutama nalazi se kružna staza Kroz Dračevicu, duga približno 16,3 kilometra, koja polazi iz Vrboske i prolazi dijelom polja te okolnim krajolikom.

Automobilom je moguće proći glavnim prometnicama i pristupiti pojedinim dijelovima polja, ali za razgledavanje suhozida, trimova i arheoloških ostataka često je potrebno nastaviti pješice.

Makadamski i poljski putovi nisu svi prikladni za osobne automobile, osobito nakon obilnijih kiša.

Za samostalan obilazak najpraktičnije je odabrati nekoliko lokaliteta umjesto pokušaja razgledavanja cijelog polja u jednom kratkom posjetu.

Pritom treba imati na umu da je većina poljoprivrednih parcela u privatnom vlasništvu i da se obrađuje, pa je najbolje kretati se javno dostupnim putovima te ne ulaziti u nasade i ne prelaziti preko suhozida.

Najljepše vrijeme za posjet Starogradskom polju

Starogradsko polje zanimljivo je tijekom cijele godine, ali se njegov izgled znatno mijenja s godišnjim dobima.

Proljeće je posebno lijepo zbog zelenih nasada, cvjetanja samoniklog bilja i ugodnih temperatura za šetnju i vožnju biciklom.

Ljeti dominiraju tople boje suhe zemlje, vinogradi i maslinici, a boravak na otvorenom najugodniji je rano ujutro ili predvečer.

Rana jesen donosi vrijeme berbe grožđa, kada polje ponovno postaje življe i kada se može najbolje doživjeti njegova stoljetna poljoprivredna tradicija.

Kasna jesen povezana je s berbom maslina, dok zimski mjeseci pružaju mirniji krajolik i dobru priliku za upoznavanje povijesnih lokaliteta bez ljetnih vrućina.

Za fotografiranje su posebno zanimljivi jutarnji i kasni poslijepodnevni sati, kada nisko sunce naglašava pravce suhozida i reljef poljoprivrednih parcela.

Starogradsko polje i antički Faros – nerazdvojna povijesna cjelina

Za potpuno razumijevanje Starogradskog polja važno je upoznati i antički Faros, grčki grad osnovan na području današnjeg Starog Grada.

Faros je predstavljao urbano središte kolonije, dok je okolna hora osiguravala njezinu poljoprivrednu proizvodnju.

U povijesnoj jezgri Starog Grada danas se mogu razgledati ostaci antičkog grada na arheološkom lokalitetu Faros, poznatom i kao Remete vrt ili Remetin vrt.

Ondje su sačuvani dijelovi grčkih gradskih zidina, ulica, stambenih blokova i drugih građevina koje pokazuju kako je bio organiziran život u antičkom gradu.

Vrijedi posjetiti i Muzej Staroga Grada u palači Biankini, čije arheološke zbirke obuhvaćaju nalaze iz grčkog i rimskog razdoblja.

Povezivanjem obilaska antičkog Farosa, muzeja i Starogradskog polja dobiva se cjelovita slika života grčkih kolonista: od gradskih kuća i trgovine do vinograda, maslinika i organizacije zemljišta.

Zašto posjetiti Starogradsko polje?

Starogradsko polje jedno je od rijetkih mjesta na svijetu gdje se antička organizacija zemljišta može doživjeti kao dio još uvijek aktivnog poljoprivrednog krajolika.

Njegova vrijednost nije samo u starosti suhozida ili očuvanoj parcelaciji, nego u činjenici da su generacije stanovnika kroz više od dva tisućljeća nastavile obrađivati istu zemlju, koristiti stare putove i održavati granice parcela.

Grčka kula Maslinovik, rimske vile Kupinovik i Mirje, tradicionalni trimi te prapovijesna lokva Dračevica otkrivaju različite slojeve te povijesti.

Za ljubitelje arheologije Starogradsko polje pruža izniman pogled na antičku civilizaciju, za ljubitelje prirode miran mediteranski krajolik, a za aktivne posjetitelje mogućnost dugih šetnji i vožnje biciklom kroz jedan od najvrjednijih povijesnih prostora Hrvatske.

Korisne informacije

  • Lokacija: Središnji dio otoka Hvara, između Starog Grada, Vrboske i šireg područja Jelse
  • Naziv: Starogradsko polje
  • Drugi nazivi: Ager, Faroska hora, Hora, Poje, Ager Pharensis
  • Engleski naziv: Stari Grad Plain
  • Vrsta znamenitosti: UNESCO-ov kulturni krajolik, arheološko područje i aktivni poljoprivredni prostor
  • UNESCO status: Upisano na Popis svjetske baštine 2008. godine
  • Povijesno podrijetlo: Grčka kolonizacija u 4. stoljeću prije Krista
  • Povezanost s antičkim gradom: Faros, osnovan 384. godine prije Krista
  • Površina UNESCO-ova dobra: Približno 1.377 hektara
  • Približne dimenzije polja: Šest kilometara duljine i dva kilometra širine
  • Antička parcelacija: 73 velike pravokutne parcele, približno 181 × 905 metara
  • Glavna posebnost: Jedna od najbolje očuvanih antičkih grčkih podjela poljoprivrednog zemljišta na Sredozemlju
  • Najvažniji arheološki lokaliteti: Maslinovik, Kupinovik, Mirje i prapovijesni položaji na rubovima polja
  • Tradicijska graditeljska baština: Suhozidi, trimi, bunari, cisterne i stari poljski putovi
  • Prirodna znamenitost: Lokva Dračevica
  • Poljoprivredne kulture: Vinova loza, masline, smokve, bademi i druge mediteranske biljke
  • Aktivnosti: Pješačenje, biciklizam, fotografiranje, upoznavanje arheološke i poljoprivredne baštine
  • Preporučeno trajanje posjeta: Od jednog do dva sata za kraći obilazak, a pola dana ili dulje za obilazak više lokaliteta
  • Pristup: Cestama, makadamskim i pješačkim putovima iz Starog Grada, Vrboske i okolnih sela
  • Parking: Mogućnosti parkiranja ovise o odabranom polazištu i lokalitetu
  • Ulaznica: Nema jedinstvene ulaznice za posjet polju kao otvorenom krajoliku
  • Najbolje vrijeme za posjet: Proljeće i jesen, odnosno jutro i kasno poslijepodne tijekom ljeta
  • Preporučeno za: Ljubitelje UNESCO-ove baštine, arheologije, povijesti, prirode, fotografije, pješačenja i biciklizma