Starogradsko polje na Hvaru – UNESCO-ova svetska baština, antička grčka parcelacija i znamenitosti stare 2.400 godina

Starogradsko polje na ostrvu Hvaru predstavlja jedan od najvrednijih kulturnih pejzaža na Sredozemlju i izuzetan primer očuvane antičke grčke organizacije poljoprivrednog zemljišta. Nalazi se između Starog Grada, Vrboske i Jelse, a ovo prostrano plodno područje već više od 2.400 godina zadržava gotovo isti raspored parcela, puteva i kamenih međa koje su u 4. veku pre nove ere oblikovali grčki kolonisti sa ostrva Parosa. Zbog te jedinstvene istorijske vrednosti, Starogradsko polje je 2008. godine upisano na UNESCO-ov Popis svetske baštine.

Poznato i kao Ager, Hora, Faroska hora ili jednostavno Poje, Starogradsko polje nije samo arheološko područje, već i živi poljoprivredni krajolik u kojem se i danas uzgajaju vinova loza, masline i druge mediteranske kulture. Među vinogradima, maslinicima i stogodišnjim suhozidima skrivaju se ostaci grčkih odbrambenih kula, rimskih gospodarskih vila, tradicionalnih kamenih kućica – trimova, starih bunara i prapovijesnih nalazišta. Ovaj spoj prirode, istorije i neprekinute poljoprivredne tradicije čini Starogradsko polje jednom od najvažnijih znamenitosti otoka Hvara.

Istorija Starogradskog polja – od grčkog Farosa do današnjih vinograda

Istorija Starogradskog polja kao planski uređenog poljoprivrednog prostora počinje 384. godine pre nove ere, kada su grčki kolonisti sa egejskog ostrva Parosa osnovali grad Faros na području današnjeg Starog Grada.

Dolazak Grka označio je veliku promenu u organizaciji zemljišta. Kolonisti su plodnu ravnicu podelili na pravilne pravougaone parcele, odredili glavne puteve i izgradili mrežu kamenih međa.

Starogradsko polje je bilo ekonomska osnova novog grada. Stanovnici Farosa su ovde proizvodili hranu, uzgajali vinovu lozu i masline, te obrađivali zemljište koje je obezbeđivalo opstanak kolonije.

Nakon što je ostrvo dospjelo pod rimsku vlast, polje je nastavilo imati istu osnovnu namenu. Rimljani su preuzeli postojeću mrežu puteva i parcela, a na pojedinim zemljištima podizali su ladanjsko-gospodarske komplekse poznate kao villa rustica.

Poljoprivredna proizvodnja nije prestala ni tokom kasne antike i srednjeg veka. Zemlju su obrađivale nove generacije stanovnika, a unutar antičkih granica nastajale su manje parcele, maslinici, vinogradi i suhozidne građevine.

Tokom mletačkog i kasnijih perioda, Starogradsko polje je ostalo glavni izvor poljoprivrednih proizvoda centralnog dela Hvara.

Ovaj kontinuitet predstavlja njegovu najveću posebnost. Iako su se civilizacije, države i vlasnici zemljišta menjali, osnovna organizacija pejzaža ostala je prepoznatljiva sve do današnjih dana.

Zašto je Starogradsko polje na UNESCO-ovom Popisu svetske baštine?

Starogradsko polje je upisano na UNESCO-ov Popis svetske baštine 2008. godine zbog izuzetne očuvanosti antičkog sistema podele zemljišta, poznatog kao grčka hora ili chora.

Reč je o jednom od najbolje očuvanih primera takvog sistema na čitavom Sredozemlju.

Grčki kolonisti su zemljište podelili na 73 velike pravougaone parcele, približnih dimenzija 181 × 905 metara. Njihove granice su označene suhozidima, dok su se između parcela protezali pravilno raspoređeni putevi.

Posebno je zanimljivo da se veliki deo tih pravaca može prepoznati i danas, više od dva milenijuma nakon njihovog nastanka.

UNESCO je vrednost Starogradskog polja prepoznao kroz tri ključna obilježja: izuzetan primer grčke geometrijske podele zemljišta, neprekinutu poljoprivrednu upotrebu i očuvanost tradicionalnog načina oblikovanja pejzaža.

Za razliku od antičkih gradova koji se uglavnom razgledaju kroz ruševine, Starogradsko polje omogućava posetiocima da se kreću prostorom koji još uvek funkcioniše prema osnovnom rasporedu nastalom u grčko doba.

Zbog toga je njegova vrednost istovremeno istorijska, arheološka, pejzažna i poljoprivredna.

Grčka hora i rimski Ager – kako je nastala parcelacija zemljišta?

Starogradsko polje tokom istorije nosilo je nekoliko naziva.

Grci su ga nazivali Khora Pharu, odnosno Hora Farosa, što je označavalo poljoprivredno područje pod upravom antičkog grada. U rimskom periodu poznato je kao Ager Pharensis, a tokom srednjeg veka koristio se naziv Campus Sancti Stephani, odnosno Polje svetog Stjepana.

U lokalnom govoru stanovnici ga često jednostavno nazivaju Poje.

Grčki sistem podele zemljišta zasniva se na pravilnoj geometrijskoj mreži. Glavni putevi protežu se uzdužno i poprečno kroz polje, a parcele su odvojene kamenim međama koje su se tokom vekova održavale i obnavljale.

Posebno je značajna središnja tačka antičke izmere, poznata kao omfalos. Nalazi se u području ukrštanja glavnih pravaca polja, nedaleko od lokve Dračevice i današnjeg aerodroma.

Od te tačke grčki mernici su uspostavljali sistem pravaca prema kojima je zemljište parcelisano.

Na važnost vlasničkih granica ukazuje i sačuvani grčki međaš s imenom Matija, sina Pitejeva. Taj kameni natpis potvrđuje da su antičke parcele bile jasno određene i povezane s konkretnim vlasnicima.

Danas se struktura grčke hore najbolje prepoznaje posmatranjem pejzaža s uzvišenja ili na vazdušnim snimcima, gde pravilne linije suhozida i puteva otkrivaju geometrijski raspored ravnice.

Suhozidi Starogradskog polja – kamena mreža stara više od dva milenijuma

Suhozidi su najprepoznatljiviji element Starogradskog polja.

Građeni su slaganjem kamena bez upotrebe vezivnog materijala, tehnikom koja se na dalmatinskim ostrvima prenosila kroz generacije.

Njihova prvobitna uloga bila je označavanje granica zemljišnih parcela, ali su istovremeno štitili poljoprivredne površine od erozije, zadržavali zemlju na padinama i omogućavali uklanjanje kamenja s obradivih površina.

Tokom vekova nastajali su novi zidovi, popravljali se postojeći i oblikovale manje parcele. I pored brojnih promena, osnovni pravci grčke podele zemljišta ostali su očuvani.

Šetnja između suhozida je zato mnogo više od običnog prolaska poljoprivrednim krajolikom. Posetilac se kreće uz granice čiji su temelji nastali još u antičkom razdoblju.

Suhozidi su i važan deo prirodnog staništa. U njihovim pukotinama rastu samonikle biljke, a zaklon pronalaze gušteri, insekti i druge male životinje.

Tradicionalno umeće gradnje suhozida dodatno je međunarodno prepoznato kao deo nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.

Grčka kula Maslinovik – antička posmatračnica iznad polja

Jedna od najvažnijih arheoloških znamenitosti Starogradskog polja je grčka kula Maslinovik, smeštena na blagoj uzvišici uz njegov severni rub.

Izgrađena je u 4. veku pre nove ere kao deo odbrambenog sistema grčke kolonije Faros.

Kula je imala četvrtast tlocrt dimenzija približno 7,5 × 7,4 metra, a njeni zidovi su bili građeni od velikih kamenih blokova.

Služila je kao posmatračnica i mesto za smeštaj manje vojne posade. Zajedno s kulom Tor iznad Jelse omogućavala je nadzor prilaza Starogradskom polju i razmenu upozorenja u slučaju opasnosti.

Prema rekonstrukciji odbrambenog sistema, straže su mogle prenositi signale vatrom između posmatračnica i antičkog Farosa.

Danas su od grčke kule Maslinovik sačuvani uglavnom donji delovi zidova i temelji.

U njenoj blizini nalaze se i ostaci napuštenog pastirskog naselja iz 19. veka, kamene kućice te tragovi stare vapnenice.

Maslinovik je zanimljiv ne samo zbog grčke vojne arhitekture, već i zbog kasnijeg razvoja stočarstva i tradicionalnog života na rubovima polja.

Veli Trim i tradicionalne suhozidne kućice

Među najzanimljivijim građevinama Starogradskog polja nalaze se trimi, tradicionalna kamena poljska skloništa izgrađena bez žbuke.

Njihovi debeli zidovi i karakteristični kupolasti krovovi nastajali su postupnim slaganjem kamenih ploča. Svaki novi red kamenja blago se približavao sredini, sve dok se otvor na vrhu ne bi zatvorio.

Trimi su težacima pružali zaštitu od jakog sunca, kiše i iznenadnih vremenskih nepogoda. U njima se mogao odložiti alat, predahnuti tokom rada ili privremeno skloniti od nevremena.

Posebno je zanimljiv Veli Trim, jedan od većih i dojmljivijih primera takve gradnje u Starogradskom polju, smešten u području nedaleko od starogradskog aerodroma.

Odlikuje se masivnom kružnom kamenom konstrukcijom, a na spoljašnjoj strani vidljivi su kameni stepenici koji vode prema gornjem delu građevine.

Na području Slavača takođe se mogu videti tradicionalni trimi, koji zajedno sa suhozidima stvaraju prepoznatljiv izgled starogradskog poljoprivrednog krajolika.

Ove građevine posebno su zanimljive ljubiteljima tradicionalne arhitekture jer pokazuju kako su otočki težaci koristeći samo kamen i vlastito graditeljsko iskustvo stvarali trajna i funkcionalna skloništa.

Lokva Dračevica – prapovijesni nalazi i prirodno stanište ptica

Lokva Dračevica jedno je od najstarijih i prirodno najzanimljivijih mesta u Starogradskom polju.

Reč je o prirodnoj lokvi koja je vekovima bila važan izvor vode za stoku i stanovništvo okolnih naselja.

Njezina važnost seže daleko u prošlost. Krajem 19. veka u okolici Dračevice pronađeno je kameno oruđe i oružje iz neolitika, odnosno mlađeg kamenog doba.

Ti nalazi upućuju na postojanje prapovijesnog naselja na otvorenom, jednog od najranijih poznatih tragova takvog naseljavanja na ostrvu Hvaru.

Tokom antičkog razdoblja u okolici lokve razvijala su se poljoprivredna gazdinstva, dok su u 19. veku nastala pastirska naselja Rašnik i Maslinovik.

Lokva je vekovima služila za napajanje stoke jer zadržava vodu tokom godine.

Danas je Dračevica zanimljiva i kao stanište različitih vrsta ptica te drugih životinja povezanih s vodenim i močvarnim staništima.

Za ljubitelje prirode i arheologije predstavlja neobičan deo Starogradskog polja, u kojem se mogu upoznati tragovi ljudskog života mnogo stariji od grčke kolonizacije.

Kupinovik – ostaci rimske vile i antičke proizvodnje maslinovog ulja

Arheološki lokalitet Kupinovik nalazi se ispod naselja Dol, u severnom delu Starogradskog polja.

Njegova istorija počinje u grčkom razdoblju, kada je ovde postojao zemljišni posed povezan s grčkim stanovnikom Komonom, sinom Filoksenidovim, čiji je nadgrobni spomenik pronađen na lokalitetu.

Tokom 1. i 2. veka nove ere na tom je mestu izgrađena rimska villa rustica, odnosno ladanjsko-gospodarski kompleks.

Takve su građevine bile središta rimskih poljoprivrednih imanja. Obuhvatale su stambene prostorije, spremišta i prostore za preradu poljoprivrednih proizvoda.

Na Kupinoviku su pronađeni ostaci kamenih posuda, delovi tijeska za ulje, kameni stubovi i drugi arhitektonski elementi.

Posebno je vrijedan natpis koji spominje Gaja Kornificija Kara, rimskog građanina i veće Farije.

Nalazi s Kupinovika pokazuju da se poljoprivredna delatnost Starogradskog polja tokom rimskog razdoblja razvijala kroz velika gazdinstva povezana s proizvodnjom maslinovog ulja i drugih proizvoda.

Za posetioce zainteresovane za antičku svakodnevicu ovaj lokalitet predstavlja odličnu dopunu grčkoj kuli Maslinovik i parcelaciji Faroske hore.

Mirje – rimsko gospodarstvo s izuzetno očuvanim antičkim zidom

Mirje je jedno od najznačajnijih rimskih arheoloških nalazišta Starogradskog polja, smešteno nedaleko od Vrboske.

Na ovom je prostoru tokom prvih vekova nove ere delovao veliki ladanjsko-gospodarski kompleks.

Posebnost Mirja je njegova površina i izuzetno dobro sačuvan deo kasnoantičkog zida, visok približno 4,5 metara.

Reč je o jednom od najdojmljivijih očuvanih antičkih zidova na istočnoj obali Jadrana.

U okolici su pronađeni ostaci temelja, arhitektonskih elemenata, mozaika i rimskog bunara, što pokazuje da je kompleks imao razvijenu infrastrukturu.

S položaja Mirja pruža se pogled prema delu Starogradskog polja i obližnjoj Vrboskoj.

Ovaj lokalitet posebno je važan jer pokazuje kako je grčki sistem zemljišnih parcela nastavio funkcionisati pod rimskom upravom, uz izgradnju novih gospodarskih i stambenih kompleksa.

Prapovijesne gradine i druge znamenitosti Starogradskog polja

Starogradsko polje i uzvišenja koja ga okružuju obiluju nalazištima iz različitih istorijskih perioda.

Među njima se ističe Purkin kuk, prapovijesna gradina iznad Starog Grada koja je pripadala stanovništvu ostrva pre dolaska grčkih kolonista. Njen položaj omogućavao je nadzor dela centralnog Hvara i prilaza polju.

Na području između Dola i Vrbanja nalazi se Hum – sv. Vid, još jedan prapovijesni položaj koji svedoči o starijoj naseljenosti ovog prostora.

U široj okolini nalazi se i Gračišće, željeznodobna gradina između Vrbanja i Svirča, od koje je danas sačuvan suhozidni prsten.

Posebnu grupu znamenitosti čine stare kapelice uz poljske puteve. Među njima su kapela sv. Mihovila na staroj cesti između Dola i Vrbanja te kapela Gospojica uz važan antički put koji povezuje Stari Grad i Vrbosku.

Na području Katovnice nalazi se i Hvarski botanički vrt, povezan s radom učitelja i zaljubljenika u prirodu Matka Roića.

Ovi lokaliteti dodatno obogaćuju Starogradsko polje jer pokazuju da njegova istorija nije ograničena samo na grčko i rimsko razdoblje, već obuhvata višestoljetni odnos ljudi, prirode, poljoprivrede i verskih običaja.

Vinogradi, maslinici i poljoprivredna tradicija Starogradskog polja

Starogradsko polje ni danas nije napušteni arheološki krajolik.

Njegove se parcele nastavljaju obrađivati, a vinogradi, maslinici, smokve, bademi i druge mediteranske kulture deo su svakodnevnog života okolnih naselja.

Vinova loza jedna je od najvažnijih kultura ovog područja još od antičkog vremena. Starogradsko polje povezano je s dugom vinogradarskom tradicijom otoka Hvara, a okolna sela poznata su po proizvodnji kvalitetnih dalmatinskih vina.

Maslinici se često nalaze uz rubove polja i na blagim uzvišenjima, gde se uz stabla masline mogu videti kamene terase, suhozidi i stare poljske kućice.

U prošlosti se u polju uzgajalo i žito, koje je imalo važnu ulogu u ishrani otočkog stanovništva.

Poseban deo tradicije čine smokve i bademi, čije su se sadnice često nalazile uz poljske puteve i granice parcela.

U 20. veku na pojedinim okolnim padinama proširio se i uzgoj lavande, koja je postala jedan od prepoznatljivih simbola otoka Hvara.

Upravo je činjenica da se poljoprivreda nastavila razvijati unutar antičke mreže parcela jedan od glavnih razloga zbog kojih Starogradsko polje ima izuzetnu svetsku vrednost.

Kako obići Starogradsko polje – peške, biciklom ili automobilom?

Starogradsko polje prostire se između Starog Grada, Vrboske i šireg područja Jelse, a dugo je približno šest kilometara i široko oko dva kilometra.

Za razliku od klasičnih arheoloških parkova, ne postoji samo jedan ulaz ili jedinstvena kružna staza za razgledavanje. Reč je o velikom poljoprivrednom krajoliku ispresijecanom putevima, suhozidima i lokalnim prometnicama.

Jedan od najugodnijih načina obilaska jeste vožnja biciklom, posebno tokom proleća i jeseni kada su temperature povoljnije za boravak na otvorenom.

Kroz polje vode brojne biciklističke i pešačke rute koje povezuju Stari Grad, Vrbosku i okolna sela.

Među poznatijim biciklističkim rutama nalazi se kružna staza Kroz Dračevicu, duga približno 16,3 kilometra, koja polazi iz Vrboske i prolazi dijelom polja te okolnim krajolikom.

Automobilom je moguće proći glavnim prometnicama i pristupiti pojedinim delovima polja, ali za razgledavanje suhozida, trimova i arheoloških ostataka često je potrebno nastaviti peške.

Makadamski i poljski putevi nisu svi prikladni za lične automobile, posebno nakon obilnijih kiša.

Za samostalan obilazak najpraktičnije je odabrati nekoliko lokaliteta umesto pokušaja razgledavanja celog polja u jednom kratkom posetu.

Pritom treba imati na umu da je većina poljoprivrednih parcela u privatnom vlasništvu i da se obrađuje, pa je najbolje kretati se javno dostupnim putevima te ne ulaziti u nasade i ne prelaziti preko suhozida.

Najlepše vreme za posetu Starogradskom polju

Starogradsko polje zanimljivo je tokom cele godine, ali se njegov izgled značajno menja s godišnjim dobima.

Proleće je posebno lepo zbog zelenih nasada, cvetanja samoniklog bilja i prijatnih temperatura za šetnju i vožnju biciklom.

Leti dominiraju tople boje suve zemlje, vinogradi i maslinici, a boravak na otvorenom najugodniji je rano ujutro ili predvečer.

Rana jesen donosi vreme berbe grožđa, kada polje ponovo postaje življe i kada se može najbolje doživeti njegova vekovna poljoprivredna tradicija.

Kasna jesen povezana je s berbom maslina, dok zimski meseci pružaju mirniji pejzaž i dobru priliku za upoznavanje istorijskih lokaliteta bez letnjih vrućina.

Za fotografisanje su posebno zanimljivi jutarnji i kasni poslepodnevni sati, kada nisko sunce naglašava pravce suhozida i reljef poljoprivrednih parcela.

Starogradsko polje i antički Faros – nerazdvojna istorijska celina

Za potpuno razumevanje Starogradskog polja važno je upoznati i antički Faros, grčki grad osnovan na području današnjeg Starog Grada.

Faros je predstavljao urbano središte kolonije, dok je okolna hora obezbeđivala njenu poljoprivrednu proizvodnju.

U istorijskoj jezgri Starog Grada danas se mogu razgledati ostaci antičkog grada na arheološkom lokalitetu Faros, poznatom i kao Remete vrt ili Remetin vrt.

Ondje su sačuvani delovi grčkih gradskih zidina, ulica, stambenih blokova i drugih građevina koje pokazuju kako je bio organizovan život u antičkom gradu.

Vredi posetiti i Muzej Staroga Grada u palači Biankini, čije arheološke zbirke obuhvataju nalaze iz grčkog i rimskog razdoblja.

Povezivanjem obilaska antičkog Farosa, muzeja i Starogradskog polja dobija se celovita slika života grčkih kolonista: od gradskih kuća i trgovine do vinograda, maslinika i organizacije zemljišta.

Zašto posetiti Starogradsko polje?

Starogradsko polje jedno je od retkih mesta na svetu gde se antička organizacija zemljišta može doživeti kao deo još uvek aktivnog poljoprivrednog krajolika.

Njegova vrednost nije samo u starosti suhozida ili očuvanoj parcelaciji, već u činjenici da su generacije stanovnika kroz više od dva milenijuma nastavile obrađivati istu zemlju, koristiti stare puteve i održavati granice parcela.

Grčka kula Maslinovik, rimske vile Kupinovik i Mirje, tradicionalni trimi te prapovijesna lokva Dračevica otkrivaju različite slojeve te istorije.

Za ljubitelje arheologije Starogradsko polje pruža izuzetan pogled na antičku civilizaciju, za ljubitelje prirode miran mediteranski pejzaž, a za aktivne posetioce mogućnost dugih šetnji i vožnje biciklom kroz jedan od najvrednijih istorijskih prostora Hrvatske.

Korisne informacije

  • Lokacija: Središnji deo ostrva Hvara, između Starog Grada, Vrboske i šireg područja Jelse
  • Naziv: Starogradsko polje
  • Drugi nazivi: Ager, Faroska hora, Hora, Poje, Ager Pharensis
  • Engleski naziv: Stari Grad Plain
  • Vrsta znamenitosti: UNESCO-ov kulturni krajolik, arheološko područje i aktivni poljoprivredni prostor
  • UNESCO status: Upisano na Popis svetske baštine 2008. godine
  • Povijesno poreklo: Grčka kolonizacija u 4. veku pre nove ere
  • Povezanost s antičkim gradom: Faros, osnovan 384. godine pre nove ere
  • Površina UNESCO-ova dobra: Približno 1.377 hektara
  • Približne dimenzije polja: Šest kilometara dužine i dva kilometra širine
  • Antička parcelacija: 73 velike pravougaone parcele, približno 181 × 905 metara
  • Glavna posebnost: Jedna od najbolje očuvanih antičkih grčkih podela poljoprivrednog zemljišta na Sredozemlju
  • Najvažniji arheološki lokaliteti: Maslinovik, Kupinovik, Mirje i prapovijesni položaji na rubovima polja
  • Tradicionalna građevinska baština: Suhozidi, trimi, bunari, cisterne i stari poljski putevi
  • Prirodna znamenitost: Lokva Dračevica
  • Poljoprivredne kulture: Vinova loza, masline, smokve, bademi i druge mediteranske biljke
  • Aktivnosti: Pešačenje, biciklizam, fotografisanje, upoznavanje arheološke i poljoprivredne baštine
  • Preporučeno trajanje poseta: Od jednog do dva sata za kraći obilazak, a pola dana ili duže za obilazak više lokaliteta
  • Pristup: Cestama, makadamskim i pešačkim putevima iz Starog Grada, Vrboske i okolnih sela
  • Parking: Mogućnosti parkiranja zavise o odabranom polazištu i lokalitetu
  • Ulaznica: Nema jedinstvene ulaznice za poset polju kao otvorenom krajoliku
  • Najbolje vreme za posetu: Proleće i jesen, odnosno jutro i kasno poslepodne tokom leta
  • Preporučeno za: Ljubitelje UNESCO-ove baštine, arheologije, istorije, prirode, fotografije, pešačenja i biciklizma