Ostaci starokršćanske bazilike u Grohotama – tragovi najranijeg hrišćanstva na Šolti

Ostaci starokršćanske bazilike nalaze se uz severni zid crkve sv. Stjepana Prvomučenika u Grohotama. Iako se lokalitet nalazi gotovo u samom centru mesta, lako ga je prevideti jer nije reč o visokoj ruševini, već o sačuvanim temeljima, delovima zidova i podnom mozaiku uklopljenom u prostor uz crkvu i staro groblje.

Bazilika je jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta na Šolti. Ona svedoči da je područje današnjih Grohota bilo naseljeno i imalo organizovanu hrišćansku zajednicu još u kasnoj antici, mnogo pre izgradnje današnje župne crkve.

Arheološka istraživanja pokazala su da je reč o velikoj jednobrodnoj crkvi izduženog tlocrta. Na zapadnoj strani naknadno joj je dograđen narteks, odnosno ulazni prostor, dok su se uz severni i južni zid nalazile dodatne prostorije.

Tokom istraživanja pronađeni su ostaci crkvenog inventara, delovi oltarne ograde, ulomci krstionice i podni mozaici. Danas je posetiocima najuočljiviji obnovljeni deo mozaika, čiji geometrijski uzorci pokazuju da bazilika nije bila samo jednostavna seoska crkva, već pažljivo uređena sakralna građevina.

Uz lokalitet se nalaze i dva kamena sarkofaga. Prvi nalazi antičkih natpisa i sarkofaga zabeleženi su početkom 20. veka, dok su sistematičnija istraživanja provedena između dva svetska rata i ponovo tokom druge polovine 20. veka.

U istraživanju lokaliteta učestvovali su don Marin Bezić, arheolog i istoričar don Frane Bulić, istoričar umetnosti Ljubo Karaman, kao i danski arhitekta i arheolog Ejnar Dyggve. Dyggve je početkom 1930-ih izradio arhitektonsku dokumentaciju tada poznatih ostataka bazilike.

Kasnija revizijska istraživanja omogućila su jasnije određivanje tlocrta crkve i rasporeda njenih prostorija. Nakon istraživanja, sprovedeni su konzervatorski i restauratorski radovi kako bi se temelji i mozaici zaštitili i ostali vidljivi posetiocima.

Bazilika se u turističkim izvorima najčešće povezuje s razdobljem od kasne antike do ranog srednjeg veka. Budući da se na istom prostoru nalaze ostaci iz više istorijskih perioda, lokalitet pokazuje dug kontinuitet sakralne namene i života u Grohotama.

Ostaci bazilike danas se razgledavaju na otvorenom. Ne postoji ulaznica ni klasično radno vreme, pa se lokalitet može obići tokom dana, nezavisno od toga da li je crkva sv. Stjepana otvorena. Za razgledavanje je dovoljno desetak minuta, ali je mnogo zanimljivije kada se poveže s obilaskom crkve, starog groblja i istorijske jezgre Grohota.

Uz lokalitet nema velikog interpretativnog centra ni stalnog vodiča. Zbog toga je pre dolaska korisno znati da niski kameni zidovi predstavljaju tlocrt nekadašnje crkve, dok sačuvani mozaik označava deo njenog izvornog poda.

Prilikom posete treba imati na umu da se arheološki ostaci nalaze neposredno uz aktivnu župnu crkvu i lokalno groblje. Potrebno je hodati označenim i prohodnim delovima, ne penjati se na zidove i ne dirati mozaik i kamene nalaze.

Do lokaliteta se iz centra Grohota stiže peške za nekoliko minuta. Crkveni zvonik lako se uočava iz većeg dela mesta i služi kao najbolji orijentir. Od trajektne luke Rogač do Grohota ima približno dva kilometra, a naselja su povezana putem i otočkom autobuskom linijom.

Neposredno uz crkvu i baziliku nema velikog turističkog parkinga. Automobil je praktičnije ostaviti na dozvoljenom mestu uz širu ulicu u Grohotama i poslednji deo proći peške. Tokom misa, sahrana i crkvenih blagdana pristup može biti prometniji, a parking mesta u blizini zauzeta.

Podloga oko lokaliteta delom je kamena i neravna. Osobe smanjene pokretljivosti mogu videti deo nalazišta s okolnog prolaza, ali obilazak svih sačuvanih delova može biti otežan.

Ostaci starokršćanske bazilike nisu monumentalna ruševina koja se vidi izdaleka. Njihova vrednost leži u tome što se na malom prostoru mogu prepoznati temelji jedne od najstarijih poznatih hrišćanskih građevina na Šolti, sačuvani mozaik i kameni sarkofazi. Zajedno s današnjom crkvom sv. Stjepana pokazuju da se isto mesto za verski i zajednički život koristilo kroz mnoga stoleća.