Crkva sv. Martina u Donjem Selu – vekovi sakralne baštine na Šolti

Župna crkva sv. Martina Biskupa nalazi se u starom delu Donjeg Sela na otoku Šolti. Okružena kamenim kućama, čempresima i starim grobljem, predstavlja najvažniju sakralnu građevinu mesta i jedan od glavnih tragova dugog štovanja sv. Martina na zapadnom delu otoka.

Na prvi pogled, crkva deluje kao skladna kamena građevina s visokim zvonikom, ali njen današnji izgled skriva nekoliko vekova gradnje i preuređenja. Najstariji deo nalazi se iza glavnog oltara, u prostoru koji danas služi kao sakristija. To je prvobitna crkvica iz 14. veka, zbog čega je ovo jedno od starijih sačuvanih mesta hrišćanskog bogosluženja u Donjem Selu.

Već 1579. godine stara crkvica imala je dva oltara. Glavni je bio posvećen sv. Martinu, a pobočni sv. Katarini. U zidnoj niši uz glavni oltar sačuvan je renesansni tabernakul, delo nepoznatog domaćeg majstora.

Crkva je proširena 1685. godine, ali je njeno uređenje trajalo decenijama. Posvećena je 7. marta 1750. godine, o čemu svedoči uklesani natpis povezan s tadašnjim splitskim nadbiskupom Pacifikom Bizzom.

Današnji izgled crkva je najvećim delom dobila obnovom iz 1902. godine. Tada je oblikovano sadašnje kameno pročelje, a uz njegovu bočnu stranu podignut je četvrtasti zvonik. Gornji kat zvonika otvoren je biforama za zvona, dok ga završava jednostavan piramidalni krov.

Pročelje je građeno od pravilnih kamenih blokova. Iznad glavnog ulaza nalazi se okrugli prozor koji osvetljava unutrašnjost, a na vrhu zabata postavljen je kameni krst. Zvonik i pročelje zajedno stvaraju prepoznatljivu siluetu koja se vidi iz različitih delova sela.

Tokom obnove početkom 20. veka, crkva je dobila pet kamenih oltara ukrašenih mramornim intarzijama. Unutrašnjost je ponovo uređena 1978. godine, kada je postavljen i oltar okrenut prema vernicima.

Najvredniji i najneobičniji deo crkvenog inventara nalazi se na glavnom oltaru. Kao oltarna menza upotrebljen je starokršćanski kameni sarkofag iz 6. veka. Time je u današnju crkvu ugrađen predmet koji je gotovo osam vekova stariji od njenog najstarijeg srednjovekovnog dela.

Sarkofag potvrđuje da hrišćanska tradicija na području Donjeg Sela seže u kasnu antiku. U blizini crkve sv. Jele pronađeni su i temelji starokršćanske bazilike iz 6. veka, pa se na području sela može pratiti gotovo neprekinut kontinuitet sakralnog života kroz više istorijskih perioda.

Na glavnom oltaru nalazi se vredna oltarna pala s prikazom Bogorodice okružene anđelima, sv. Martinom i sv. Ivanom Krstiteljem. Naslikao ju je flamanski umetnik Pieter de Coster u 17. veku. To je jedno od značajnijih umetničkih dela sačuvanih u šoltanskim crkvama.

Sveti Martin prikazan je kao biskup, ali je u hrišćanskoj tradiciji najpoznatiji po događaju u kojem je svoj plašt podelio sa siromašnim čovekom. Zbog te geste smatra se simbolom milosrđa, pomaganja i deljenja s potrebnima.

Štovanje sv. Martina imalo je posebno mesto u istoriji Donjeg Sela. U selu je delovala bratovština posvećena tom svecu, a sačuvana je i tradicija povezana s njegovim životom i delima. Na Bratskoj kući postavljen je znak Stope sv. Martina, kojim je Šolta uključena u evropski kulturni itinerar mesta povezanih sa sv. Martinom iz Toursa.

Crkva sv. Martina nalazi se uz staro mesečno groblje. Zbog toga prostor oko nje nije samo turistička znamenitost nego i aktivno mesto molitve, sprovoda i sećanja na generacije stanovnika Donjeg Sela.

Uz crkvu se nalazi i župna kuća izgrađena 1904. godine od klesanog kamena. Podignuta je nakon što je stara kuća postala neupotrebljiva, a troškove gradnje zajednički su pokrili državna blagajna i stanovnici župe.

Crkva je i danas aktivna župna crkva. Nema klasično turističko radno vreme, pa je najveća mogućnost ulaska neposredno pre ili nakon nedeljne mise, za vreme blagdana ili posebnih crkvenih obreda. Raspored se može menjati, stoga ga je pre namenskog dolaska dobro proveriti.

Kada je crkva otvorena, vredi obratiti pažnju na starokršćanski sarkofag ispod glavnog oltara, De Costerovu oltarnu sliku, mramorne ukrase oltara i renesansni tabernakul. Unutrašnjost treba obilaziti tiho i bez ometanja vernika.

Blagdan sv. Martina slavi se 11. novembra. U Donjem Selu taj datum ima ponajpre versko i lokalno značenje. Bez aktuelno potvrđenog javnog programa ne treba ga predstavljati kao veliku turističku feštu, ali ostaje važan dan za župu i stanovnike mesta.

Do crkve se dolazi kroz Donje Selo, uz cestu koja povezuje Grohote, Srednje Selo i Maslinicu. Od Grohota je udaljena nekoliko kilometara, a vožnja traje kratko. Iz pravca Maslinice do sela se takođe stiže za nekoliko minuta.

Donje Selo povezano je otočnim autobusom s Rogačem, Grohotama i Maslinicom. Vozni red prilagođava se brodskim linijama i sezoni, pa vreme dolaska i povratka treba unapred proveriti.

Neposredno uz crkvu nema velikog turističkog parkinga. Ulice stare jezgre su uske, zbog čega vozilo treba ostaviti na dopuštenom proširenju ili drugom sigurnom mestu uz širu cestu te poslednji deo preći peške.

Automobilom ne treba ulaziti duboko među stare kamene kuće ako ne poznajete raspored ulica. Pojedini prolazi su vrlo uski, završavaju pred privatnim dvorištima ili nemaju dovoljno prostora za jednostavno okretanje.

Pristup oko crkve i groblja mestimično vodi preko kamenih, neravnih površina i manjih stepenica. Osobama smanjene pokretljivosti obilazak pojedinih delova može biti otežan, pa je najpraktičniji prilaz dobro proveriti na samoj lokaciji.

Poset crkvi najbolje je povezati sa šetnjom starom jezgrom Donjeg Sela i obilaskom Bratske kuće sa Stopom sv. Martina. U blizini se može videti tradicionalna otočna arhitektura, kamenom popločani prolazi, obnovljene kuće i zatvorena porodična dvorišta.

Crkva sv. Martina nije velika ni raskošna poput gradskih crkava, ali u sebi čuva izuzetno bogatu istoriju. Na jednom mestu povezuje starokršćanski sarkofag iz 6. veka, srednjovekovnu crkvicu, renesansni tabernakul, baroknu oltarnu sliku i dogradnje iz novijeg vremena.

Upravo zbog toga ona nije samo glavna crkva Donjeg Sela. To je mesto na kojem se može pratiti više od hiljadu godina hrišćanske, umetničke i lokalne istorije zapadnog dela Šolte.