Dioklecijanov ribnjak u Nečujmu – rimski lokalitet skriven u plitkom moru uvale Piškera

Dioklecijanov ribnjak se nalazi u uvali Piškera, jednoj od najmanjih i najdublje uvučenih uvala unutar velikog zaliva Nečujam. To nije znamenitost koju ćete videti s puta poput crkve ili stare kamene kuće. Najvažniji deo lokaliteta se nalazi pod morem, na ulazu u malu uvalu, pa ga mnogi posetioci prođu ne shvatajući da gledaju ostatke građevine stare gotovo dve hiljade godina.

U Nečujmu ga svi poznaju kao Dioklecijanov ribnjak, a isti naziv koriste Opština Šolta, turistički i medijski izvori, kao i projektna dokumentacija vezana za zaštitu lokaliteta. Ipak, treba razlikovati ono što je arheološki potvrđeno od priče koja se prenosi generacijama. Pouzdano je potvrđeno da se u Piškeri nalazio veliki antički ribnjak, odnosno rimska piscina vivaria, namenjena čuvanju i uzgoju žive ribe. Izravni dokaz da je ribnjak lično pripadao caru Dioklecijanu zasad nije pronađen. Zato je najpreciznije reći da je reč o rimskom ribnjaku poznatom pod nazivom Dioklecijanov ribnjak.

Sam naziv Piškera povezuje se s latinskom rečju piscina, odnosno bazenom ili ribnjakom. U antici je gotovo ceo završetak uvale bio odvojen od otvorenog mora velikim kamenim zidom. U sredini zida nalazio se prolaz širok oko tri metra, zatvoren posebnom pregradom koja je propuštala morsku vodu, ali je sprečavala izlazak ribe. Tako se u prirodno zaklonjenoj i plitkoj uvali mogla čuvati živa riba sve dok nije bila potrebna stanovnicima obližnje vile ili za opskrbu drugih mesta.

Ostaci zida i nasipa danas su potopljeni, ali se za mirnog mora još mogu razaznati ispod površine. Lokalitet se prostire na približno 70 puta 10 metara, a dubina u njegovom području iznosi otprilike tri do pet metara. More je u Piškeri uglavnom mirno, struje su slabe, a vidljivost dobra, pa se zid najbolje vidi tokom sunčanog dana, kada nema talasa i kada se posmatra odozgo ili uz pomoć maske za ronjenje. Ronjenje je dozvoljeno, ali ostatke se ne sme dirati, premestati niti po njima sidriti jer je reč o zaštićenom podvodnom arheološkom lokalitetu.

Uz ribnjak se nalazila i rimska vila, verovatno tipa villa maritima, odnosno ladanjsko-gospodarski objekat povezan s morem. Arheološka literatura navodi da se vila nalazila uz samu Piškeru, ali još nije sistematski istražena. Takve vile nisu bile samo mesta odmora bogatih vlasnika. U njima se upravljalo poljoprivrednim posedom, proizvodnjom vina i ulja, ribolovom, pomorskim prometom te opskrbom brodova i okolnih naselja. U neposrednom zaleđu Nečujma postoje plodne površine pogodne za vinovu lozu i masline, pa je položaj uz sigurnu uvalu imao i ekonomski smisao.

Povezanost lokaliteta s Dioklecijanom temelji se ponajpre na lokalnoj predaji, vremenu nastanka ribnjaka i blizini Splita, gde je car početkom 4. veka podigao svoju palatu. U šoltanskim dokumentima i turističkoj interpretaciji navodi se da je Dioklecijan boravio u Nečujmu te da je uvalu koristio kao ribnjak, a ponekad se pominju i terme. Međutim, arheološki izvori opreznije govore o rimskom ribnjaku i navode da se uvala popularno naziva Dioklecijanovim ribnjakom. Za članak je zato najbolje sačuvati poznati naziv, ali ne tvrditi da je Dioklecijanovo vlasništvo nepobitno dokazano.

Obilazak je danas mnogo jednostavniji nego pre. Oko uvale Piškera uređena je približno 400 metara duga tematska šetnica, izgrađena u sklopu projekta „Eko Šolta – ispod i poviše“. Tokom projekta čistilo se podmorje, uređivala obala i poboljšavao pristup lokalitetu. Šetnica prati miran rub uvale i omogućava pogled prema potopljenom zidu s više mesta, a postavljena interpretacija posetiocima pomaže da razumeju šta se zapravo nalazi ispod površine mora.

Piškera je od glavnog dela Nečujma i središnje plaže udaljena približno kilometar i po. Do nje se može doći peške, biciklom, skuterom ili automobilom lokalnom cestom kroz naselje. Pešački dolazak je ugodniji izvan najtoplijeg dela dana jer put uključuje uspon i spuštanje kroz razvedeni deo Nečujma. Smeštajni objekti u samoj uvali navode udaljenost od oko 1,5 kilometara do centra i prodavnice, što je dobar okvir za planiranje dolaska.

Uz samu uvalu ne treba očekivati veliko javno parkiralište. Prostor je ograničen, cesta je mestimično uska, a deo površina uz kuće služi lokalnim stanovnicima i gostima smeštaja. Automobil je najbolje ostaviti na sigurnom proširenju bez blokiranja prolaza i prilaza kućama, a poslednji deo nastaviti peške. U glavnoj sezoni praktičniji su skuter, bicikl ili šetnja iz Nečujma.

Za razgledavanje nije potrebna ulaznica ni posebno radno vreme jer se lokalitet posmatra s javne obale i šetnice. Najbolje vreme za dolazak je ujutro ili kasnije poslepodne, kada sunce pada pod povoljnijim uglom i podvodni zid postaje vidljiviji. Za detaljniji pogled korisni su maska i disalica, ali ne treba ulaziti među privezane brodice niti plivati kroz njihov plovni prolaz. U uvali se nalaze lokalni vezovi, a središnji otvor kroz antički zid i danas mora ostati prohodan za manja plovila.

Dioklecijanov ribnjak nije spektakularan lokalitet u klasičnom smislu. Nema visokih zidova, velikih stubova ni obnovljenih rimskih prostorija. Njegova je vrednost upravo u tome što se izvorna građevina još nalazi ondje gde je bila i u antici – između kopna i mora. Kada se s obale prepozna linija kamenog zida ispod površine, postaje jasno da mirna uvala Piškera nije samo mesto za kupanje i privez brodica, nego jedan od najzanimljivijih tragova rimskog života na Šolti.