Crkva sv. Silvestra Biševo – benediktinska baština iz 11. veka

Crkva sv. Silvestra na Biševu je najvažniji sakralni spomenik otoka i jedno od mesta koje najbolje pokazuje koliko je istorija Biševa starija i bogatija od njegove današnje turističke priče o Modroj špilji.

Smestila se u naselju Poje, na zaravni u unutrašnjosti otoka, među starim kamenim kućama i nekadašnjim poljima. Na prvi pogled deluje kao jednostavna mala otočna crkva, ali iza nje stoji gotovo hiljadu godina dokumentovane istorije.

Današnja crkva potiče iz srednjeg veka, a njena priča počinje 1050. godine, kada je splitski sveštenik Ivan Gaudijev Grlić na Biševu podigao crkvu posvećenu papi sv. Silvestru i predao je benediktincima sa italijanskog otočja Tremiti. U njenoj blizini ubrzo je nastao i benediktinski manastir, koji je Biševo uključio u važnu mrežu manastirskih zajednica preko Jadrana.

Crkva podignuta 1050. godine

Godina 1050. jedna je od ključnih u istoriji Biševa.

Tada je sveštenik Ivan iz Splita na središnjoj otočnoj zaravni podigao crkvu i posvetio je svetom Silvestru I., papi iz 4. veka.

Crkvu je potom predao benediktincima sa Tremitskih otoka, koji su preko Jadrana širili svoju mrežu manastira.

Takav položaj Biševa nije bio slučajan. Otok leži na pomorskom pravcu između zapadne i istočne obale Jadrana, pa su veze sa južnom Italijom u srednjem veku bile mnogo intenzivnije nego što se danas može pretpostaviti gledajući kartu.

Benediktinci su uz crkvu izgradili manastir sv. Silvestra, a celo područje postalo je jedno od važnijih duhovnih i ekonomskih središta ovog dela Jadrana.

Benediktinci s Tremita

Benediktinci koji su došli na Biševo pripadali su široj jadranskoj mreži povezanoj s Tremitskim otočjem u Italiji.

More tada nije predstavljalo granicu kakvom ga danas često zamišljamo. Naprotiv – bilo je najbrži put između obala.

Biševo, Svetac, Vis, Hvar, Tremiti i područje Gargana bili su povezani pomorskim rutama kojima su putovali redovnici, trgovci i pomorci.

Manastir sv. Silvestra zato nije bio izolovani manastir na kraju sveta, nego deo znatno šireg kulturnog i verskog prostora.

Tragovi tog benediktinskog uticaja kasnije se pojavljuju i na Visu, posebno u području Komiže.

Papa Aleksandar III. stavio je manastir pod svoju zaštitu

Koliko je biševski manastir bio važan pokazuje dokument iz 1181. godine.

U vreme sukoba Venecije i Bizanta za prevlast na Jadranu, manastir se obratio papi Aleksandru III. za zaštitu.

Papa je 2. maja 1181. godine izdao povlasticu kojom je manastir sv. Silvestra i njegovu zajednicu stavio pod svoju zaštitu.

U dokumentu se izravno obraća opatu Ursu, poglavaru biševskog manastira.

To je posebno vredan podatak jer potvrđuje da u 12. veku ovde nije postojala samo mala crkva nego organizovana i dovoljno važna benediktinska zajednica koja je komunicirala direktno s papinskom administracijom.

Od manastira je danas ostala uglavnom crkva

Sam benediktinski kompleks nije sačuvan u obliku u kojem je postojao tokom srednjeg veka.

Danas je crkva sv. Silvestra glavni sačuvani deo nekadašnjeg manastira, dok se za manastanske zgrade pretpostavlja da su se nalazile neposredno uz nju, posebno prema južnoj strani.

U crkvi su otkrivena i vrata koja su nekada vodila prema manastirskom dvorištu.

Okolne kamene kuće, zidovi i vrtovi tokom vekova menjali su izvorni izgled prostora, pa današnji posetilac zapravo stoji na vrlo slojevitom arheološkom lokalitetu čiji svi delovi još nisu potpuno istraženi.

Ispod crkve pronađena je još starija crkva

Jedno od najvećih iznenađenja došlo je tokom konzervatorskih i arheoloških istraživanja 1990-ih.

Pokazalo se da crkva iz 1050. nije sagrađena na potpuno praznom prostoru.

Ispod današnje građevine otkriveni su ostaci starije ranokršćanske crkve, verovatno iz 6. veka, uključujući apsidu i deo mozaičkog poda.

To znači da je ovaj položaj imao sakralnu funkciju nekoliko vekova pre dolaska benediktinaca.

Na području crkve pronađeni su i drugi antički i kasnoantički tragovi, među njima keramika te ulomak grčkog nadgrobnog spomenika s imenom Theodoros.

Crkva sv. Silvestra zato nije samo srednjovekovni spomenik. Nalazi se na lokalitetu na kojem se može pratiti vrlo dug kontinuitet života i korišćenja prostora.

Današnji izgled nije potpuno isti kao 1050. godine

Crkva je izvorno sagrađena u predromaničkom stilu, ali je tokom gotovo hiljadu godina više puta popravljana i preoblikovana.

Službeni izvori posebno navode promene u 17. i 20. veku, dok su drugi građevinski zahvati nastajali i ranije.

Današnji spoljašnji izgled zato je rezultat više različitih istorijskih slojeva.

Jednobrodna kamena građevina ima jednostavno pročelje i zvonik na preslicu, dok se uz bočne zidove mogu primetiti snažni kameni potpornji.

U unutrašnjosti se i danas mogu prepoznati detalji različitih faza gradnje.

Crkva nije velika, ali upravo joj jednostavnost i izolovani položaj daju snažan karakter.

Poseban uski prozor iznad apside

Jedan od zanimljivijih detalja nalazi se na istočnom zidu iznad apside.

Ondje je vrlo uzak i visok prozor, izvana gotovo nalik strijelnici, dok se prema unutrašnjosti širi.

Tokom ranijih pregradnji bio je zazidan, a restauratori su ga ponovo otvorili.

Ujutro kroz njega u tamniju unutrašnjost crkve ulazi uska i snažna zraka sunčeve svetlosti.

Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je ceo efekat od početka bio namerno zamišljen upravo na taj način, ali danas je to jedan od najzanimljivijih detalja unutrašnjosti crkve.

Biševska Madonna – jedno od najvećih umetničkih blaga povezanih s crkvom

Crkva sv. Silvestra povezana je i s vrlo vrednim srednjovekovnim umetničkim delom – Biševskom Madonnom.

Reč je o prikazu Bogorodice s Djetetom iz približno 1220. godine, jednom od najstarijih sačuvanih prikaza Bogorodice te vrste u Dalmaciji.

Slika se nekada nalazila u crkvi sv. Silvestra na Biševu.

Danas više nije na otoku, nego se čuva u katedrali sv. Stjepana u Hvaru.

Zato posetilac koji danas uđe u crkvu neće videti originalnu Biševsku Madonnu, ali je važno znati da je upravo iz ove male otočne crkve poteklo jedno od vrednijih dela srednjovekovne dalmatinske umetnosti.

Grobnice benediktinaca ispod poda

Arheološka istraživanja otkrila su i nekoliko grobova unutar crkve.

Uz severni i južni zid pronađene su zajedničke grobnice u kojima je bilo pokopano više osoba, a smatra se da su pripadale benediktinskim redovnicima.

Posebno je zanimljiv grob smešten gotovo u središnjoj osi crkve, na privilegovanom mestu ispred apside.

Arheolozi su pretpostavili da je ondje morala biti pokopana osoba od velike važnosti za manastir. Jedna od mogućnosti jeste da se radi upravo o svešteniku Ivanu koji je crkvu dao sagraditi, ali to nije dokazano i treba ga posmatrati kao zanimljivu arheološku pretpostavku, a ne kao sigurnu činjenicu.

Kako doći do Crkve sv. Silvestra?

Crkva se nalazi u Poju, u središnjem delu Biševa, daleko od obale i glavnih pristaništa.

Do Biševa se prvo dolazi brodom iz Komiže, a zatim se prema crkvi nastavlja peške otočnim stazama.

Crkva je jedna od službenih postaja Geostaze Biševo, pa se može vrlo lepo uključiti u duži obilazak unutrašnjosti otoka.

Najpraktičnije je spojiti je s Centrom za posetioce Modra špilja – Biševo, naseljem Poje i nastavkom prema Poratu ili Salbunari.

Za hodanje su preporučljive tenisice ili dobre sandale. Leta treba poneti dovoljno vode jer je veliki deo puta izložen suncu.

Vredi li doći ako se obilazi samo Modra špilja?

Ako je plan na Biševu provesti samo vrlo kratko vreme i odmah nakon Modre špilje vratiti se prema Komiži, crkva se teško uklapa u takav raspored.

Ali ako se na otoku ostaje pola dana ili ceo dan, svakako ju vredi uključiti.

Modra špilja pokazuje prirodnu stranu Biševa, dok sv. Silvestar pokazuje njegovu istorijsku.

Štaviše, nakon poseta crkvi mnogo je lakše razumeti zašto je ovaj mali otok vekovima imao mnogo veći značaj nego što bi se moglo zaključiti prema današnjem broju stanovnika.

Može li se razgledati unutrašnjost?

Crkva nije uređena kao klasični muzej s blagajnom i stalnim turističkim radnim vremenom.

Zato ne treba računati da će unutrašnjost uvek biti otvorena u trenutku samostalnog dolaska.

I kada su vrata zatvorena, vredi doći zbog same građevine, istorijskog okruženja Poja i ostataka prostora nekadašnjeg manastira.

Ako je posebno važan obilazak unutrašnjosti, najbolje je mogućnost pristupa proveriti pre dolaska na otok ili kroz lokalni turistički/posetiteljski sistem na Biševu.

Najvažnija istorijska građevina Biševa

Modra špilja danas je neuporedivo poznatija, ali u istorijskom smislu Crkva sv. Silvestra jedna je od najvažnijih građevina celog otoka.

Na istom mestu mogu se pratiti antički i ranokršćanski tragovi, crkva iz 11. veka, dolazak benediktinaca s Tremita, razvoj manastira, papinska povlastica iz 1181. godine i Biševska Madonna iz 13. veka.

Sve to nalazi se u maloj kamenoj crkvi usred tihog otočnog naselja do kojeg većina brzih dnevnih izletnika nikada ne stigne.

Ako se Biševo želi upoznati van Modre špilje i peščanih plaža, Crkva sv. Silvestra jedna je od lokacija koje ne bi trebalo preskočiti.

Lokacija: Poje, središnji deo otoka Biševa
Godina gradnje: 1050.
Graditelj: sveštenik Ivan Gaudijev Grlić iz Splita
Stil: izvorno predromanički, kasnije višestruko pregrađivan
Posveta: papa sv. Silvestar I.
Benediktinci: crkva predana benediktincima s Tremitskih otoka
Manastir: nekada se nalazio neposredno uz crkvu
Papinska povlastica: papa Aleksandar III., 1181.
Arheologija: ispod crkve pronađeni ostaci ranije ranokršćanske građevine i mozaika
Posebno umetničko delo: Biševska Madonna iz oko 1220., danas u katedrali sv. Stjepana u Hvaru
Pristup automobilom: ne
Dolazak: brodom na Biševo, zatim peške
Ruta: jedna od postaja Geostaze Biševo
Ulazak: ne treba računati na stalno turističko radno vreme
Najbolje povezati s: Poje, Centrom za posetioce, Geostazom, Poratom i Salbunarom