Franjevački samostan u Sućurju – najstarija očuvana građevina mesta

Franjevački samostan uz župnu crkvu sv. Jurja jedan je od istorijski najvažnijih objekata u Sućurju. Iako se danas naziva Franjevačkim samostanom, njegova istorija je mnogo starija od dolaska franjevaca – izvorno je pripadao augustincima, a lokalni istorijski izvori njegove početke smeštaju još u rani srednji vek.

Upravo zato samostan je zanimljiviji nego što se može zaključiti samo pogledom sa spolja. Današnja kamena građevina prošla je kroz brojne obnove i pregradnje, ali je ostala najstarija dobro očuvana građevina u Sućurju koja se i danas koristi.

Najvažniji trag njegove starosti nalazi se iznad ulaza. Latinski natpis svedoči da je samostan reda pustinjaka sv. Augustina obnovljen 1309. godine. To znači da je samostan postojao i pre početka 14. veka, bez obzira na to koliko se precizno može odrediti vreme njegove prve gradnje.

Nekad augustinski, danas franjevački samostan

Današnji naziv lako može stvoriti utisak da su samostan od početka gradili franjevci, ali istorija je drugačija.

Najstarija zajednica povezana s ovim mestom bili su augustinci – pustinjaci sv. Augustina. Njihova prisutnost povezana je i sa starom crkvom sv. Jurja koja se nalazila neposredno uz samostan.

Prema lokalnoj istorijskoj tradiciji, augustinski samostan u Sućurju postojao je već u 9. veku. Za tako ranu dataciju nema jednako čvrstog pisanog dokaza kao za kasnija razdoblja, pa ju je najbolje razumeti kao tradicionalno prihvaćenu istoriju lokaliteta.

Ono što je sigurno i vidljivo na samoj građevini jeste natpis o obnovi iz 1309. godine.

Danas u samostanu žive i deluju franjevci Provincije Bosne Srebrene, pa je naziv Franjevački samostan potpuno opravdan za sadašnju funkciju objekta.

Natpis iz 1309. godine

Jedan od najvrednijih detalja nalazi se iznad ulaznih vrata.

Latinski natpis govori da je:

samostan reda braće pustinjaka sv. Augustina obnovljen 1309. godine.

Upravo reč „obnovljen“ posebno je važna jer jasno pokazuje da građevina nije nastala te godine, nego je samostan već ranije postojao.

Lokalni istorijski zapisi navode da su ga oko 1280. godine zapalili omiški gusari te da je obnova završena 1309. godine.

Za posetioca je taj mali kameni natpis možda najvažniji detalj celog objekta – jedan je od retkih mesta u Sućurju gde se srednjovekovna istorija može doslovno pročitati na samoj građevini.

Samostan i stara crkva sv. Jurja

Povijest samostana usko je povezana sa sv. Jurjem, zaštitnikom Sućurja.

U dvorištu današnje župne crkve još se vide temelji starije crkve sv. Jurja. U 13. veku augustinci su na mestu još starije crkvice podigli novu crkvu posvećenu sv. Jurju, koja se izričito spominje u Hvarskom statutu iz 1331. godine.

Upravo se od starog oblika naziva Sut Juraj tokom vremena razvio današnji naziv Sućuraj.

Stara crkva zbog dotrajalosti je srušena krajem 19. veka, kada je neposredno uz nju podignuta današnja župna crkva sv. Jurja iz 1897. godine.

Zbog toga samostan, temelje stare crkve i današnju crkvu sv. Jurja ima smisla posmatrati kao jedan istorijski kompleks.

Rimski mozaik pronađen na mestu samostana

Najzanimljiviji dokaz da je ovo područje bilo važno mnogo pre srednjeg veka čuva se u riznici župnog dvora.

Na mestu današnjeg samostana pronađen je veći ulomak rimskog belog mozaika, koji se danas čuva u samostanskoj odnosno župnoj riznici.

Taj nalaz pokazuje da je prostor bio korišćen još u antičko doba, mnogo pre nastanka augustinskog samostana i srednjovekovne crkve.

To se dobro uklapa u širu arheološku sliku Sućurja, gde su pronađeni rimski ostaci, amfore iz brodoloma te tragovi starijih naselja na nekoliko lokaliteta.

Župni arhiv

Samostan nije samo istorijska građevina nego i aktivan crkveni objekat.

U njemu se nalazi župni ured s važnom arhivskom građom, što samostanu daje dodatnu vrednost za proučavanje istorije Sućurja i okolnih naselja.

Takvi arhivi često čuvaju matične knjige, zapise o župi, porodicama, crkvenim događajima i drugim lokalnim zbivanjima koja se ne mogu pronaći u običnim turističkim izvorima.

Arhiv, naravno, nije turistička izložba otvorena za slobodno razgledavanje, nego radni deo samostana i župnog ureda.

Franjevci Bosne Srebrene

Danas u samostanu deluju franjevci Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Iz Sućurja obavljaju pastoralne dužnosti za župe Sućuraj, Bogomolje i Gdinj, odnosno za veliki deo istočnog Hvara.

To je zanimljiv nastavak duge redovničke tradicije ovog mesta. Kroz vekove su se redovničke zajednice menjale, ali samostan nije postao napušteni spomenik – još uvek ima stvarnu funkciju u životu lokalne zajednice.

Obnova 1994. godine

Samostan je kroz vekove više puta rušen, pregrađivan i obnavljan.

Poslednja velika rekonstrukcija provedena je 1994. godine, kada je objekat temeljito uređen za nastavak korišćenja.

Zbog brojnih obnova ne treba današnji izgled čitati kao potpuno očuvanu građevinu iz jednog istorijskog razdoblja. Vrednost samostana nalazi se upravo u kontinuitetu – isti prostor korišćen je vekovima i kroz vreme se prilagođavao različitim zajednicama i potrebama.

Najstarija dobro očuvana građevina Sućurja

Opština Sućuraj samostan navodi kao najstariju dobro očuvanu građevinu u mestu.

To ga razlikuje od brojnih drugih istorijskih lokaliteta Sućurja koji su sačuvani samo kao temelji ili ruševine.

Fortica je teško stradala 1944., stara crkva sv. Jurja srušena je krajem 19. veka, a Biskupova palača takođe je nestala tokom Drugog svetskog rata. Samostan je, uprkos brojnim razaranjima i obnovama, ostao u funkciji.

Zbog toga je jedno od najboljih mesta za razumevanje koliko duboko u prošlost zapravo seže istorija Sućurja.

Može li se samostan razgledati?

Franjevački samostan nije klasičan muzej.

U njemu žive franjevci, nalazi se župni ured i objekat se svakodnevno koristi. Zato ne treba računati na slobodan pristup svim prostorijama, arhivu ili riznici.

Samostan je najbolje razgledati izvana zajedno s crkvom sv. Jurja i ostacima stare crkve u dvorištu. Ako je moguć ulazak ili organizovani obilazak pojedinih prostora, treba poštovati aktuelne upute župe i privatnost redovničke zajednice.

Za turistički obilazak najvažniji su sam povijesni kompleks, ulaz s natpisom iz 1309. i neposredna povezanost sa starom i današnjom crkvom sv. Jurja.

Položaj u starom Sućurju

Samostan se nalazi u istorijskom delu Sućurja, odmah uz župnu crkvu sv. Jurja.

Od rive i centra mesta do njega se dolazi za nekoliko minuta peške. Automobil nije potreban, a zapravo je mnogo prijatnije obići ceo stari Sućuraj hodajući.

U jednoj kraćoj šetnji mogu se povezati:

Franjevački samostan
crkva sv. Jurja
ostaci stare crkve sv. Jurja
Fortica
crkva sv. Ante
stara jezgra i riva

Tako se mnogo bolje razume razvoj mesta nego obilaskom svake građevine zasebno.

Parking

Samostan nema turističko parking mesto neposredno uz ulaz.

Ako se u Sućuraj dolazi automobilom, najbolje ga je ostaviti na dostupnom javnom parkingu u širem području centra i dalje nastaviti peške.

Stara jezgra je mala, a ulice oko samostana nisu prostor u kojem ima smisla automobilom tražiti mesto nekoliko metara od same znamenitosti.

Korisne informacije

Lokacija: stari deo Sućurja, uz župnu crkvu sv. Jurja

Današnji naziv: Franjevački samostan

Povijesni naziv: augustinski samostan / samostan pustinjaka sv. Augustina

Početci: prema lokalnoj tradiciji verovatno 9. vek

Najstariji čvrst trag na građevini: natpis o obnovi iz 1309. godine

Redovnička zajednica danas: franjevci Provincije Bosne Srebrene

Župe koje opslužuju: Sućuraj, Bogomolje i Gdinj

Poslednja velika obnova: 1994.

Posebnosti: latinski natpis iz 1309., župni arhiv i ulomak rimskog belog mozaika

Status: aktivni samostan i župni ured

Slobodan turistički obilazak unutrašnjosti: nije standardni muzejski objekat

Pristup: peške iz centra Sućurja

Parking: javna mesta u širem području centra